Upozorenje: ovo je dugačak, teorijski tekst. Vjerojatno će većini čitatelja biti užasno dosadan. Ne ispričavam se, samo upozoravam.
Gotovo neizbježno, kad god se potegne pitanje definicije znanstvene fantastike, velik dio sudionika u raspravi paralelno poteže i drugo pitanje: je li definicija uopće potrebna? I, ako jest, nije li dovoljna ona koju je predložio Damon Knight i koja još uvijek stoji u FAQ-u rec.arts.sf-a. A Knight je rekao: “znanstvena fantastika je ono na što pokazujemo kad to izgovorimo”. Postoji i još ciničnija verzija, Normana Spinrada, po kojoj je “znanstvena fantastika sve ono što se objavi kao znanstvena fantastika“.
Istina je, naravno, da je u mnogim kontekstima takva definicija i više nego dovoljna. Ako promatramo žanrovsku književnost kao književnost usmjerenu (prvenstveno, ili iznad svega) prema određenim čitateljskim očekivanjima, možemo se poslužiti i definicijom koju je predložio Michael Xavier Maelstrom: “žanrovska su djela ona koja zanimaju ljubitelje žanra“. Sve ove tri definicije imaju neke zajedničke osobine, među kojima nije zanemariv koncept da je određivanje granica žanra, odnosno njegovo definiranje, zapravo obično mlaćenje prazne slame.
Takav je stav razumljiv kad se radi o ljubiteljskom odnosno fandomskom kontekstu. Oni koji se žanrom bave, isto tako ga i razumiju i vole, i uvjereni su – a ne može im se odreći određeno pravo na to uvjerenje – da je posve nepotrebno tratiti vrijeme na određivanje toga što vole i čime se bave; oni to jednostavno znaju. U određenom smislu, takav je stav i uzrokovan sustavnom akademskom marginalizacijom bilo kakve žanrovske književnosti. Razvijajući se u sustavu geta, žanrovska je teorija često bila u situaciji da se definira u negativnom smislu, naprosto prihvaćajući pod svoje okrilje sve ono što je “službena akademija” odbacila i/ili zanemarila.
Takav je marginalizirani razvoj žanrovske teorije doveo i do stvaranja “paralelne akademije”, ili bar paralelne teorije, osobito kad je u pitanju znanstvena fantastika. Slijedeći potrebu za analizom i proučavanjem svoga područja interesa, ljubiteljska zajednica (fandom) razvila je vlastiti kritički aparat i sustav. Unutar njega, pitanje definicije i te kako se postavljalo, i na njega odgovaralo: Gary K. Wolfe nabraja 33 definicije SF-a1 dok ih Neyir Cenk Gökçe na svojoj stranici ima čak 52. No već i sama činjenica da definicija ima tako mnogo, te da su međusobno toliko različite – ponekad čak i kontradiktorne – govori, jednako kao i već spomenuta, više ili manje cinična pojednostavljenja, da je definiranje žanra zapravo još uvijek neriješen problem.
Neki teoretičari razlog tome pronalaze u specifičnosti znanstveno-fantastičnog žanra kao takvog. Čak se pojavljuju i teorije kako “znanstvena fantastika” nije (samo) žanr (već i) stil, te da je izgubila osobine žanra2 definiranog kao skupine formalnih ili tehničkih karakteristika. Povijesno gledano, zapravo, čini se da znanstvena fantastika nikad i nije bila žanr u tom smislu. Atterby ga, na primjer, definira kao “sustav generiranja i interpretacije pripovjednog sadržaja koji odražava uvide izvedene iz, tehnološke razvoje, i stavove prema znanosti.3”
Konačno, čak i slavna definicija Darka Suvina određuje znanstvenu fantastiku kao fikciju čiji su locus i/ili dramatis personae radikalno ili bar suštinski različiti od empirijskog vremena, prostora i likova “mimetičke” fikcije, no istovremeno nisu nemogući unutar kognitivnih normi autorova razdoblja4 . Drugim riječima, čak ni Suvin ne određuje SF putem “formalnih i tehničkih” karakteristika, već putem sadržaja.
Na ovom mjestu, nije nevažno pripomenuti da je i samo pitanje “žanrovske” klasifikacije zapravo do određene mjere sporno. Hrvatski, na primjer, razlikuje “rod”, “vrstu” i “žanr” kao tri odvojene kategorije; u engleskoj terminologiji takve razlike nema, odnosno, već je dugo predmetom rasprave5 . To je jedan od razloga zašto je u hrvatskom moguće pripisivati pripadnost “rodu” ili “vrsti” za tzv. “ozbiljnu” (”tešku”, “literarnu”) književnost, dok se sâm spomen pojma “žanr” vezuje za “neozbiljnu” (”laku”, “trivijalnu”) književnost6 .
Zanimljivo je pritom spomenuti da se u filmskoj kritici takvo raslojavanje nije dogodilo: posve je normalno i prihvatljivo da filmovi koji se smatraju klasicima budu ujedno i pripadnici, pa čak i tipični pripadnici, nekoga žanra. Točno u podne je vestern, i nikoga to ne smeta. No pokušajte ustvrditi da je, recimo, Ponos i predrasuda ljubavni roman, i smjesta će početi nakašljavanje i okolišanje u kojem će se tumačiti da je njegova tematika doduše ljubavna, no da je u pitanju klasik svjetske literature.
Netko će možda odmahnuti i na samu pomisao da se “službenim” akademskim krugovima na bilo koji način olakšava ulaženje u tematiku žanra. Konačno, već smo spomenuli postojanje “paralelne” akademije, stručnjaka koji se, uz formalno obrazovanje i dugotrajno iskustvo, “ozbiljno” bave proučavanjem žanra, premda najčešće izvan striktno akademskih krugova. U svijetu, npr., postoji nekoliko stručno-književnih časopisa koji se bave isključivo znanstvenom fantastikom.
Neprijateljstvo između ovih dviju “akademija” ponekad čak i eskalira do otvorenih sukoba. (Npr. kod optužbi Norton Book of SF za “akademizaciju” žanra7 ). No, nakon sveopće “balkanizacije književnosti“ i post-postmodernog osipanja čvrstih kanona, službeno-akademski krugovi ne samo da postaju sve spremniji prihvatiti se proučavanja SF-a, već im je potrebna i pomoć, kako bi mogli izići na kraj sa svime onime što suvremena, post-postmoderna književnost podastire pred njih. Neka takva djela poznavateljima SF-a bodu u oči svojom pripadnošću žanru. Nema, stoga, nikakvog razloga da se postojeći kritički aparat unutar žanra ne primijeni na njih – kao što nema ni razloga da se “akademski” aparat ne primijeni na djela čistog žanra. Premda neki teoretičari tvrde drugačije8, djela koja pripadaju znanstvenoj fantastici mogu mirno podnijeti akademski pristup, kao što bi bar neka djela trenutno iz raznih razloga isključena iz žanra mogla mirno podnijeti – pa možda i profitirati od – malo žanrovske kritike.
Konačno, osim dakle potreba proučavanja i otvaranja veza s ostatkom teorije, kod promišljanja definicije znanstvene fantastike postoji i treći element, koji će se nekome možda činiti trivijalnim, no (kao što je slučaj i sa svim drugim “trivijalnim” elementima), ne valja ga zanemariti. Taj je element – percepcija javnosti. U znanstveno-fantastičnim krugovima postoji teorija da je žanr doživio jedan od svojih ključnih, a u određenom smislu i kobnih, momenata s pojavom Ratova zvijezda. Nakon novoga vala i znatnog zamaha koji je SF njime dobio, George Lucas vlastoručno je, pojednostavljeno govoreći, uništio sve stvoreno i vratio znanstvenu fantastiku na razinu koju je imala u svojim počecima. Ili je bar tako u očima javnosti, koja je jednom zauvijek prihvatila definiciju znanstvene fantastike kao pustolovne priče sa svemirskim brodovima, kao što je Tolkienovo djelo petrificiralo percepciju fantasyja kao priče koja se odvija u kvazi-srednjovjekovnom okruženju.
Naravno da ni jedna rasprava neće promijeniti percepciju javnosti. (Teorije da Ratovi zvijezda uopće nisu znanstvena fantastika odavno su prisutne unutar žanra, no bez šireg odjeka.) No, kao što danas bar struka implicite prihvaća da fantasy ne mora obuhvaćati vilenjake, utvrde i čarobno prstenje, tako bi, čini mi se, i znanstvena fantastika mogla krenuti korak dalje – pa možda i lakše – kad bi znala kojim se putevima kreće, ili bar kojim se putevima kretala.
Očito je, naime, da Ratovi zvijezda i druge svemirske opere s pucanjem i pjevanjem nisu dovoljne. Da jesu, Neil Stephenson ne bi dobivao nagradu Arthur C. Clarke za djelo u kojem nema ni jednog svemirskog broda. No ta činjenica – a nitko ne spori da je Stephensonova Barokna trilogija SF-djelo – i te kako traži objašnjenje.
Zbog svega toga, čini se da je, u današnje doba, pitanje definiranja znanstvene fantastike aktualnije nego ikad. Što je to što jedno djelo čini znanstvenom fantastikom? Po čemu se znanstvena fantastika razlikuje of fantasyja – ako po ičemu? I što učiniti sa svim onim autorima koji kližu po rubu, kao što su Pynchon ili Margaret Atwood? Možemo li, i kako, razlikovati “srednjestrujaški SF” od “žanrovskoga”? Sva ta pitanja mogu olakšati promatranje povijesti žanra i njegovog razvoja. A bez poznavanja svoje prošlosti, ništa ne može imati pravu budućnost.
_________________________________- Gary K. Wolfe, Critical Terms for Science Fiction and Fantasy, Greenwood Press, 1986. [↩]
- Mathew Chaney, “The Old Equations“, u: Strange Horizons, 7. ožujak 2005.; “Science Fiction and the Paradox of ‘Genre‘”, u: The Internet Review of Science Fiction, vol.1, br. 6, lipanj 2004. [↩]
- Brian Atterby: Decoding Gender in Science Fiction, Routledge, 2002. [↩]
- Darko Suvin: Metamorphoses of Science Fiction, Yale University Press, 1979. [↩]
- vidi, npr. Northorp Frye: Anatomy of Criticism, Princeton University Press, 1990.; Daniel Chandler, An Introduction to Genre Theory: ; Dan Clinton: natuknica “genre“, u: Theories of Media: Keywords Glossary, University of Chicago, itd. [↩]
- Vidi, npr. Milivoj Solar, “Postoji li trivijalna književnost, u: Laka i teška književnost, Matica hrvatska, 1995. [↩]
- Brian Attebery: Decoding Gender in Science Fiction. New York: Routledge, 2002. Poštenja radi, valja spomenuti širi kontekst ovih prigovora: kuća Norton poznata je u američkom obrazovnom sustavu kao nakladnik antologija po kojima učenici i studenti upoznaju svjetske klasike raznih vrsta. No pristup koji su odabrali urednici NBoSF-a (B. Attebery i U. LeGuin) ograničio se na američke autore unatrag zadnjih 30 godina, i to na predstavljanje njihovih manje poznatih radova. Mnogi su taj odabir smatrali lošim bojeći se da će brojni studenti (i, naravno, profesori) manje upoznati s kanonom SF-a ovaj odabir smatrati reprezentativnim i steći pogrešnu sliku o povijesti žanra. [↩]
- vidi, npr. Debra Doyle, Doyle’s SF Genre Rant [↩]
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 8.25.2007. u 10:11 pm u kategoriji Teorija. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
[…] za koje je odgovor sličan onome na pitanje “što je znanstvena fantastika”(vidi ovdje). Feminizam je borba za jednaka prava i slobode za sva ljudska bića. […]