Clara Zetkin. Strašna žena.
Da, znam, kod nas je uglavnom uvriježeno rugati se Danu žena kao “nadiđenom” prazniku, podsjetniku na socijalistička vremena ili bespredmetnom zaostatku. Čak se i mnoge žene koje se inače proklamiraju kao feministkinje ili – još češće – koje jednostavno inače drže do ženskih prava daju zavesti mitom o bezveznom Danu žena. Da ni ne spominjem one koji ga preziru, a istovremeno poslušno kupuju bombonijere u obliku srca svakog 14. veljače.
Zato molim da mi se oprosti potreba da naglasim: Dan žena nije bezvezan praznik. Sam datum odabran je u počast ženskih demonstracija 1917. godine u St. Petersburgu, kad su žene izašle na ulice tražeći kruha (da!) i povratak muškaraca s bojišnice.
S druge strane, ženske demonstracije počele su još puno ranije. 1908. godine na ulice New Yorka izašlo oko 15,000 žena, a tražile su kraće radno vrijeme, bolje plaće, i – pravo glasa za žene. Godinu dana kasnije, počele su slaviti “Nacionalni dan žena”, koji su organizirale posljednje nedjelje u veljači. Na prvom skupu okupilo se kakvih 2,000 ljudi. Iste te godine, između 20 i 30 tisuća radnica u odjevnoj industriji održalo je 13-tjedni štrajk, uz potporu Lige ženskih sindikata. Iste godine održana je i prva Međunarodna socijalistička konferencija žena.
1910. godine, na Drugoj konferenciji, održanoj u Kopenhagenu, Clara Zetkin predložila je da se uspostavi Međunarodni dan žena, kao dan kad bi žene (još glasnije nego inače) tražile svoja prava i stvarale potporu za njihovo ostvarivanje. Ovo je bila velika pobjeda ženskog pokreta: drugovi socijalisti dugo su, naime, vjerovali da su ženska prava sekundarna u odnosu na klasna, te da je borba za ženska prava samo “razvodnjavanje” one najvažnije borbe.
Prijedlog Clare Zetkin prihvaćen je jednoglasno, i već sljedeće godine Međunarodni je dan žena obilježilo više od milijun žena u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, a 1911. pridružile su im se i žene iz Francuske, Nizozemske, Rusije i Švedske. No, datum nije bio strogo određen, a ustalio se na 8. ožujka tek poslije 1917.
A zašto ja sve to pričam? Zapravo, samo zbog jedne rečenice: Dan žena je (vidi gore), dan kad bi žene trebale još glasnije nego inače tražiti svoja prava i zahtijevati potporu za njihovo ostvarivanje. U mnogim socijalističkim zemljama, pa tako i onoj iz koje se izrodila Hrvatska, Dan žena pretvorio se u socijalističku varijantu Valentinova, dan kad se ženama u ruke gurne neki buket cvijeća i eventualno koji bombon u usta da ne bi slučajno progovorile. Kasnije, hrvatske su vlasti pokušale izbjeći svaku vezu s Danom žena, proglašavajući ga (dijelom prešutno, ali ipak) socijalističkim praznikom, kao da žene koje nisu socijalisti ne bi smjele ni pomisliti slaviti nešto takvo ili – što nije rijedak slučaj – kao da je sama ideja borbe za ženska prava automatski neka gadljiva pomisao zaostala iz mračnog doba komunizma.
Da podsjetim: 1977. godine, UN je Međunarodni dan žena proglasio i službenim međunarodnim praznikom, premda je (u pravom UN stilu) ostavio pojedinim zemljama članicama slobodu da biraju na koji će datum, u skladu sa svojim nacionalnim i povijesnim običajima, obilježiti “Dan ženskih prava i međunarodnog mira”. Neću komentirati ovu kombinaciju, samo napominjem da većina Europe ovo interpretira kao 8. ožujka, i to s vrlo dobrim razlogom: od početka 20. stoljeća, širom Europe, baš je 8. mart bio dan kad su žene izlazile na ulicu i tražile svoja prava. Te stoga nema nikakvog razloga da se i kod nas taj datum na bilo koji način mijenja. Ali treba mijenjati i stav prema njemu.
Danas je dan kad bi žene trebale lupati rukom o stol. A ako vam netko pokloni cvijeće, slobodno ga nahranite njime (osobito ako se radi o rezanom cvijeću). I tražite svoja prava. Jer to vam sasvim sigurno nitko neće pokloniti.
« Svečano otvorenje | Doma | Poletio Jules Verne »
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 3.8.2008. u 12:01 am u kategoriji Politika, Strašne žene. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
svaka čast!
prvo, čestitam na preseljenju. ova gajba mi se više sviđa, svakako ću češće navraćati.
kao drugo, čestitam na fenomenalnom tekstu. svi smo skloni zaboraviti na prvobitna značenja BITNIH dana, poput dana žena, npr. i svakako je dobro da nas netko podsjeti na to, pogotovo kada se malo osvrne oko sebe i pogleda kako žene same dopuštaju današnjem društvu da ih ograničava, pritom se smješkajući (silikonskim ustima) i trepćući (umjetnim) trepavicama.
zbilja me svaki tvoj tekst potakne na razmišljanje, samo tako nastavi!
Baš mi je drago što ti se sviđa nova gajba… i svakako mi je drago što ti se sviđa tekst o Danu žena. Kad bar jedna osoba počne razmišljati drugačije, to je već napredak!
[…] 4. Tko je bila Clara Zetkin Strašna žena, feministkinja i socijalistkinja, i uz Rosu Luxemburg jedna od ključnih figura ženskog pokreta početkom 20. stoljeća. Kad joj dođe red po kalendaru, pisat ću i o njoj, a spominjem je i zbog bitne uloge koju je igrala u uspostavljanju Dana žena. […]