Na današnji dan, 10. ožujka davne 1847. godine, u Liverpoolu se rodila Catherine Wilson Malcolm, kasnije poznatija kao Kate Wilson Sheppard, žena koja je uspjela Novi Zeland navesti da ženama da pravo glasa već 1893. godine, kao prva samostalna zemlja na svijetu koja je to učinila. Usporedbe radi, žene su u Americi pravo glasa dobile tek 1920. godine, u Velikoj Britaniji 1928.1, a u Francuskoj2, i Hrvatskoj tek 1945. godine. Prva europska zemlja koja je žene pripustila u politiku bila je Finska, koja je ženama dala i aktivno i pasivno pravo glasa već 1907. godine, i iste godine već izabrala čak 17 žena u svoj parlament. S druge strane, u Lichtensteinu su žene pravo glasa dobile – 1984. godine.
Kate Sheppard bila je predsjednica Ženske kršćanske unije za umjerenost, crkvene organizacije koja je promicala umjerenost prvenstveno u piću, no daleko od toga da bi joj suzdržavanje od alkohola bilo jedini interes. Pod njenim vodstvom, unija je prvi put zatražila pravo glasa za žene 1891. godine, peticijom koju je potpisalo 9 000 žena. Kad to nije urodilo plodom, ponovile su peticiju sljedeće godine, s 19 000 potpisa, da bi 1893. konačno uspjele u svojim namjerama, predavši novozelandskom parlamentu peticiju s 32 000 potpisa, najveću koju je novozelandski parlament dotad primio. Premda je žensko pravo glasa izglasano samo deset tjedana prije izbora, Kate Sheppard nije se pokolebala. Dala se na posao, i postigla da već na te prve izbore izađe skoro dvije trećine novozelandskih žena.
Godinu dana kasnije, Kate Sheppard osnovala je i Nacionalno vijeće žena, kao paralelu tada postojećem Nacionalnom vijeću ograničenom samo na muške članove. Pokrenula je i radila i na ženskom časopisu The White Ribbon tada jedinom časopisu koji su u potpunosti uređivale i pisale žene. Osim toga, Kate Sheppard imala je i izražen smisao za praktično: bila je među prvim ženama koje su se usudile javno voziti biciklom (liječnici su u to vrijeme izražavali strahovanje da bi žensko tijelo moglo biti previše krhko za tako naporno vozilo), i odbacila je korzet, koji je pak predstavljao pravu opasnost za ženska tijela. Podupirala je pravo na rastavu, kontracepciju, jednaka imovinska prava, te jednaka roditeljska prava. A nije ostajala ni samo na ženama: slavna je, između ostalog, i po ovoj izjavi: “…all that separates, whether of race, class, creed, or sex, is inhuman, and must be overcome”3. Istovremeno, cijela ta borba nije joj nimalo umanjila ženstvenost: rodila je sina, a nadživjela je i oba svoja supruga. Strašna žena.
Kao P.S., moram dodati da je na današnji dan rođen i Boris Vian, francuski pisac, džezist, inženjer, veliki satrap francuske akademije za patafiziku, jedan od najzanimljivijih francuskih autora 20. stoljeća i općenito totalno mrak faca. Više o njemu možete doznati ovdje.
A, kurioziteta radi, dodajem još da isti datum rođenja dijele i Chuck Norris, Osama bin Laden, i Sharon Stone. No, istovremeno, radi se o jako lošem danu za ruske fantastičare: na 10. ožujka umrli su, 1937. godine Jevgenij Zamjatin, i 1940. Mihail Bulgakov.
_________________________________- 1918. dano je pravo glasa ženama iznad tridesete, a tek deset godina kasnije u punoljetnosti su izjednačene s muškarcima [↩]
- Ne računamo li Parišku komunu čija su postignuća, zajedno sa ženskim pravom glasa, nestala s padom komune [↩]
- ”… sve što razdvaja, bila to rasa, klasa, vjera ili spol, nehumano je, i mora se prevazići” [↩]
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
