_01.jpg)
Mai ZetterlingNa današnji dan 1994. godine umrla je Mai Zetterling, švedska glumica, spisateljica i redateljica.
Rodila se 1924. godine, a karijeru je započela kao glumica. Nakon početaka u dramskom klubu, već u 17. godini zaigrala je na daskama Švedskog nacionalnog kazališta. Prvu filmsku ulogu odigrala je u filmu Alfa Sjoberga Mahnitost, 1944. godine. Scenarist filma bio je Ingmar Bergman, s kojim je četiri godine kasnije snimila film Glazba u tami1 .
No, već krajem pedesetih godina, shvatila je da joj glumački posao nije dovoljan, i počela se baviti režijom. Nakon nekoliko dokumentaraca za britansku televiziju, 1961. godine snimila je svoj prvi igrani film, kratkometražnu Ratnu igru, koja je osvojila Zlatnog lava u Veneciji. No, nije zanemarila ni glumu. Tako 1962. s Peterom Sellersom nastupa u filmu Igra za dvoje2, adaptaciji romana Kingsleyja Amisa Taj nesigurni osjećaj, koji je jedna od najboljih komedija o nevjeri ikad snimljenih.
Godine 1964. Zetterling snima prvi dugometražni film, Ljubavni parovi, s kojim započinju i kontroverze koje se vezuju za njenu redateljsku karijeru. Film govori o tri žene koje, 1915. godine, u jednom rodillištu u Stockholmu očekuju rođenja svoje djece. Sve su tri žene različite, kako po podrijetlu tako i po naravima, no njihove su priče ipak povezane. Jedna zapravo ne želi dijete, druga ni sama ne zna što hoće, dok je treća – jedina koja doista s veseljem očekuje rođenje svoga djeteta – više-manje biseksualna, a očekuje je sudbina samohrane majke, jer je otac djeteta odbio priznati dijete ili se bilo kako pobrinuti za njega. Film je zapravo manje depresivan nego što bi se po ovome moglo očekivati, a meni osobno je drag i zato što ne oklijeva prikazati različite strane žena. Imao je neobičan odjek: plakat za film dobio je nagradu na festivalu u Beču, ali je u Cannesu zabranjen.
A odjeknuo je, ili su bar kritike na njega, odjeknule i u duši Mai Zetterling. Kako je napisala u svojoj autobiografiji, All Those Tomorrows: “Kad su izašle kritike za moj prvi dugometražni film, užasnula sam se pročitavši da ‘Mai Zetterling režira kao muškarac’. Što bi to trebalo značiti?” Kao glumica nije nikome predstavljala prijetnju, ali kao redateljica, plašila je mnoge. Ni danas nema baš puno redateljica, a kad se spomene ime Mai Zetterling, mnogi su je skloni tretirati samo kao “Bergmanovu učenicu” i često njene filmove nazivaju bergmanovskim derivatima3 . Ali Mai Zetterling bila je neuništiva, puna humora, i nije se dala zaustaviti. Mnogo godina kasnije, napisala je kako joj je dugo trebalo da shvati da je “promjena koju sam ja napravila bila pozitivna, i bila je jedini put.”
Strašna žena.
_________________________________- Naslov ovog filma parafrazirat će puno kasnije Lars von Trier svojim Plesom u tami. [↩]
- Only Two Can Play [↩]
- Ovo me posebno ljuti jer Bergman žene razumije koliko i moj pas kvantnu mehaniku. [↩]
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
