Um, znam da naslov zvuči puno perverznije nego što zapravo jest — pogotovo zato što je HTV, da li iz nekih patrijarhalnih razloga ili naprosto zato što hrvatski ima taj tako nezgrapni ženski rod za osobu koja zatvara slučajeve, seriju o kojoj govorim preveo kao Završni udarac umjesto da se drži izvornog The Closer.
Dakle, zašto volim Zatvaračicu:
- Brenda Johnson (Kyra Sedgwick) je normalna žena. Prešla je četrdesetu i tako i izgleda, no nije pri tome tipizirana kao neko aseksualno stvorenje koje nitko ne može percipirati kao žensko biće. Ne njeguje izgled face s duplerice, ali se zna obući kad treba ili hoće. Suprotan primjer od većine drugih ženskih likova, čak i u policijskim proceduralima koji nastoje njegovati jednakost spolova.
- Iako je serija postulirana na “ženi u muškom svijetu”, glavna junakinja nije bejb-rasturačica utegnuta u broj premali grudnjak. Znam da ovo zvuči kao ponavljanje točke jedan, ali nije. Navodno feministički pozitivna Buffy pada mi na pamet kao suprotan primjer, da ni ne spominjem sve one druge olfo snažne žene koje nam mediji danas nude, ali ih pri tome svejedno oblače1 u grudnjake2.
- Brenda Johnson ne rješava svoje slučajeve “kao muškarac” — nije u pitanju replika testosteron-festa kao što je NYPDBlue samo sa ženskim protagonistom. Ali ne rješava slučajeve ni “kao žena” — nema raznježivanja, korištenja zavođenja, stvaranja seksualne napetosti s kolegom/zločincem. Brenda Johnson rješava svoje slučajeve kao ljudsko biće.
- Mnogim muškarcima — zapravo, većini muškaraca koje vidimo oko nje — ona je zapravo nadređena, i to se i vidi. Ako se treba izboriti za svoje pravo ili za poštovanje, ona to i učini, i točka. Ne uživam u ovome zato što mi se sviđa gledati kako žena govori muškarcima što da rade3 , već zato što me užasno iritiraju medijske situacije u kojima je žena nadređena muškarcu ali se to svejedno ne vidi ni u čemu bitnom. Ako se pitate otkud mi to, pogledajte koju epizodu Law and Order: Criminal Intent4 pa će vam sve biti jasno. Da, glavni istražitelji u toj seriji nisu partneri; ženska je kakti nadređena. I ako to prije niste primijetili, ne krivim vas — tu ćete činjenicu otkriti samo ako pratite činove na špici.
- Iako volim pogledati originalni CSI5, drugi policijski procedurali su mi uglavnom dosadni, najčešće zato što zaboravljaju na postojanje humora6 , zaborave da su procedurali7 , ili se fokusiraju samo na serijske ubojice, što je u biti monotono8 , Zatvaračica je, čini mi se, našla pravu ravnotežu između svih elemenata. Zapleti su raznoliki, rješenja proizlaze iz logike (a ne iz čiste apstrakcije, bilo forenzičke bilo profilerske), a privatni život Brende Johnson pratimo taman toliko da njen lik dobije na dubini, bez pretjerane patetike, i uz zdravu dozu humora.
- Znam da sam rekla “pet razloga”, ali ovo je, pak, čisti bonus: serija voli povremeno piknuti stereotipe, ne toliko da to postane dominantna crta, ali opet dovoljno da ne bude onaj standardni proizvod. Tako, na primjer, Brenda Johnson u prvih nekoliko epizoda ima problema s prometom, jer se stalno gubi u velikom Los Angelesu, a, iako sa sobom nosi plan grada, nikada ne pita za upute. Što je jako slatko probijanje onog ustaljenog balončića o tome kako su muškarci ti koji nikad ne traže upute…
- tj. svlače [↩]
- recimo, bila je neki dan Cat Woman na telki [↩]
- fakat! dobro, možda malo… [↩]
- ne znam kako su je preveli, ali vjerojatno znate na što mislim [↩]
- Las Vegas [↩]
- vidi pod: Law and Order [↩]
- CSI: Miami [↩]
- Criminal Minds [↩]
« Nije vic… | Doma | Peto poglavlje »
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 4.2.2008. u 1:56 am u kategoriji Ostalo. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
je, i meni se sviđa serija. nisam imala posebne razloge samo mi je bila jako interesanta. kad se dublje uđe u psihologiju, jasnije je zašto