OK, priznajem, neke stvari naprosto ne znam. Zbilja.
Tako, na primjer, ne znam što mislim o trećem valu feminizma. Grrrl power, postfeminizam, sve to skupa. S jedne strane, slažem se s konceptom da feminizam mora biti usredotočen na mogućnost izbora – pa tako i, ako netko tako želi, izbora da se bude “girly girl” i da se voli ružičasto. A s druge, kako i sama generacijski valjda spadam negdje u “drugu i pol” generaciju, bojim se da takav izbor može biti i štetan.
No, da budem poštena, možda se tu radi i o osobnim preferencijama. Ja ne čitam ženske časopise – ne iz neke feminističke reakcije, nego zato što me sadržaj ženskih časopisa naprosto ne zanima. Jesam li zato abnormalna, ne znam, ali činjenica je da mi se živo fućka koja je nova crna1 , ne pada mi na pamet čitati o sto stvari koje će muškarca obeznaniti u krevetu2 i radije bih si depilirala noge pincetom nego držala dijetu. Dakle, možda je stvar samo u tome što ja iskreno ne kužim žene koje to zanima, kao što ne kužim ljude koje zanimaju celebrity tračevi.
Ali, s druge strane, čini mi se da je zbilja teško pomiriti takve interese s pravim feminizmom. Naime, kad netko kaže da želi imati pravo na to da bude “ženstvena” i “privlačna”, ja im to pravo ne želim oduzeti – ali ne znam baš što da mislim o tome, jer se tu više nego očito radi o tradicionalnoj, patrijarhalnoj definiciji ženstvenosti i privlačnosti. Drugim riječima, žene koje žele pristati na takvu definiciju svoga izgleda. To ne znači da nemaju na to pravo. Ali se pitam, recimo, nije li podržavanje tih i takvih časopisa ipak loše za feminizam – jer djevojkama koje ih čitaju pruža posve specifičnu, točno ograničenu, i izrazito patrijarhalnu predodžbu idealne žene. Koja je, uostalom, posve nepostojeća: trenutno se urednici nekih od najvećih glossyja razgovaraju o tome treba li i do koje mjere ograničiti korištenje photoshopa. Ima puno studija koje ukazuju na umnožavanje slučajeva anoreksije uzrokovanih upravo nedostižnim i nepostojećim idealima koji se serviraju kao savršena ženskost.
E, sad. Tu je i treća strana. Neke žene se fakat dobro osjećaju u svojoj izrazito starinski feminiziranoj koži, a da pri tome nisu nimalo izgubile na samosvjesnosti i snazi.3 Pa si mislim, bi li možda rješenje moglo biti naprosto u tome da “ženski časopisi” jednostavno prestanu ograničavati ženske interese na modu, odnose s muškarcima i razne dijete4 , i prošire ih tako da u jednakoj mjeri predstavljaju i žene koje imaju više od 35 kila, više od 20 godina5 i koje nisu slavne po tome što su slavne, već su, recimo, znanstvenice, slikarice, spisateljice.
Po Britaniji se digla frka oko cure od 80 kila koja se prijavila na izbor za Miss. Iako osobno mislim da bi sve takve izbore trebalo jednostavno ukinuti, isto tako mislim da je strašno dobro da se pojavio netko tko kaže – fućkam vam se ja na vaše predodžbe o savršenom tijelu, ima puno različitih verzija zamamnog. Isto tako kao što mi je strašno kul festival feminističke pornografije koji se održava u Kanadi, jer mi se čini dobrom idejom da netko promovira pornografiju koja nije smrtno dosadna, i koja ne predstavlja žene kao objekte. Evo, ja bih rado vidjela neki pornić s takvog festivala, i ne mislim da pornografija sama po sebi predstavlja problem za feminizam, tako dugo dok nije izrabljivačka i objektifikacijska. Ali, razlikuje li se to imalo od ženskih časopisa, koji isto tako ne bi trebali biti problem sami po sebi, da nisu izrabljivački i objektifikacijski? I zašto ženske pornografije ima, a ženskih časopisa koji nisu elleovski nema6 ? Ili sam ful u krivu?
Ne, fakat ne znam što da mislim. A vi?
_________________________________- što se mene tiče, crna još uvijek sasvim dobro služi kao crna, a ako se malo pretjarno ispere, i tamnosiva može proći [↩]
- baseball palica, na primjer? [↩]
- Pada mi na pamet Dita von Teese, koju definitivno smatram strašnom ženom, ali ima ih još. [↩]
- za koje je, mislim, još Germaine Greer rekla da su internalizirani korzeti [↩]
- na nedavnom predstavljanju nekakve revije na telki sam čula tipa koji ful ozbiljno govori kako su namjerno uzeli staru manekenku od 25 godina, da pokažu zrelost kolekcije. Ozbiljno. [↩]
- osim na webu [↩]
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 4.8.2008. u 1:26 pm u kategoriji Politika, Strašne žene. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
po meni glavna razlika između 2. i 3. vala feminizma, je ta sto su pripadnice 2. izrazito akademski obrazovane, i svoje djelovanje usmjeruju u sferama koje nova ekipa, mlade cure koje su tek na faksu ne mogu ravnopravno pratiti, a i bas ih ne zanima. pa tako trecevalasice idu u diy publishing, zinove, sajtove i sl. i ne zanima ih koliko su (ne)obrazovane i ‘kompetentne’ da to rade, a drugovalasice idu u prevodjenje knjiga koje su povijesno bitne za feminizam, u printanje zbornika (akademskih) konferencija i sl… ali mislim da to se ne smije shvacati kao rascjep feminizma, nego da jedne od drugih imaju puno dobroga nauciti.
a sto se tice zenskih casopisa, tu se ful slazem,
a) prosirenje interesa
b) dosta vise o ’savrsenom’ tijelu
Ali problem sa komercijalnim medijima i tiskovinama je sto su nazalost svi u raljama konzumerizma i kapitalizma. treba poprilicno mijenjati koncept, a ne samo detalje ako se hoce nesto tako. A niko nema muda
Vidiš, razlika u stupnju obrazovanja mi nije prije pala na pamet… Moguće je da je to bitan faktor.
Inače, ne mislim da je u pitanju rascjep. Dapače, zato toliko to i vrtim po glavi, jer mislim da tu obje strane mogu profitirati jedna od druge.
Jedino nikako još da savladam Avril Lavigne… a to mi je važno zbog klinki, koje se spremaju postati četvrti val…
ma nema vise valova, i ovaj treci je nategnut, sta se talasalo, talasalo se
O feminizmu samom po sebi ne znam mnogo… osim onog instinktivnog. A instinkt mi kaže da je ravnopravnost super dokle god je u skladu s fizičkim mogućnostima (jednom mi jedan krelac reče “Ako vi žene želite biti ravnopravne, kopajte kanale i cementirajte tunele” - pa, ima valjda i žena koje to rade, ali većina je ipak fizički slabija od muškaraca).
However, što se časopisa tiče, te lažne i umjetne ideale koje vidim i u dućanima s igračkama… uh… Živio Dove i reklame s normalnim ženama umjesto s fotošopiranim anoreksičarkama
Najviše me veseli što automatski izjednačavaš feminizam s ravnopravnošću — ne moraš znati teoriju feminizma da bi bila feministkinja
A što se tiče žena i kopanja kanala: vjerojatno bi se prosječna žena izmučila pri kopanju kanala više nego prosječan muškarac… ali koliko bi se tek mučio muškarac koji bi htio roditi?
Definitivno!;-)
Da mi nije dar rađanja previše dragocjen da bih ga podijelila s muškarcima, dala bih im da probaju;-)