Jest, Prince je sjajan, ali moram priznati da je meni možda i najstrašniji Crime and Punisher…
Michael Moorcock postao je Veliki majstor SF-a. Govoreći na dodjeli, odnosno na uvrštenju, ilustrator John Picaccio iskoristio je priliku i zamolio još neke ljude da kažu koju riječ za Velikog majstora.
Tako je, npr. Neil Gaiman rekao:
“Mike Moorcock promijenio je unutrašnjost moje glave. Pročitao sam Stormbringera kad mi je bilo devet godina, i to je više-manje bilo to. Moj džeparac odlazio je na Moorcockove knjige — koje su u ono doba veličanstveno dobivale izdanja i reizdanja — a ja sam ih čitao i uzimao iz njih sve što sam mogao. Ne treba dugo da vam se u dvanaestogodišnjoj glavi stvori multiverzum, i naučite da je svaki junak Vječni Branitelj, i odjednom promišljate priče o Jerryju Corneliusu, a glava vam odlazi na mjesta na kojima nikad prije nije bila.
Kad me ljudi pitaju tko je sve utjecao na mene, obično zaboravim Mikea, onako kao što ljudi zaborave među stvarima koje su im bile važne u djetinjstvu nabrojati zemlju, zrak i sunce. On me naučio da su visoka i niska kultura samo točke gledišta, a važno je samo pisanje. Njegov urednički utjecaj odjekuje i dan danas. Sretni smo što ga imamo.”
China Miéville je pak, izjavio:
“Veliki majstor nije dovoljno. Moorcock je monarhomah, sensei disidentskog fantasyja. Lude vještine, piratska proza, nindža kritika. Zaslužujemo koješta, ali jedva jedvice u svojim najboljim trenucima zaslužujemo njega. Tamo gdje su pravila on donosi pravedni kaos, a za to mu možemo samo iskreno zahvaliti, mi koji smo tako sretni da nam je duše isisao zloćudno pjevušeći pisaći stroj iskovan od crnog metala, mi koji čitamo sjedeći na oborenim idolima koje on ostavlja za sobom, u ruševinama žanra nastalim njegovim zadivljujućim paraliterarnim divljanjem, i zahvalno doručkujemo među ruševinama.”
A Alan Moore, za kojega je jedan crtač jednom rekao “Mi ga štujemo kao boga, ali, na kraju balade, on se klanja Moorcocku”, izjavio je:
“Michael Moorcock je svjetsko čudo, kolos s Brookgatea koji jednom rečenicom prekoračuje svoj drevni grad. On je književni zapovjednik cepelina koji nikad nije izgubio vjeru ni do kraja napustio podzemlje; krajnji autsajder, samo zbog toga što je toliko iznad krda. Raštrkavao je univerzume, sadio pokrete, poput zmajskih zuba sijao sjeme svih autora koji su došli poslije njega . Njegovom intelektu i invetivnosti ravna je samo njegova promućurnost, njegova duboka suosjećajnost. Od rokovima pritisnutih pulperskih tvornica njegova podrijetla do vrtoglavih vrhunaca Mother London, Moorcock je Vječni Pisac.”
Cijeli je govor ovdje, a ja još samo dodajem da na prijevodu Elrica već radim. I ne mogu vam opisati koliko me to veseli!
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 5.3.2008. u 2:38 am u kategoriji Spekulativna fikcija. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
Pretpostavljam “Elric of Melnibone” (ili “The Dreaming City”, što bi navodno trebao biti drugi naslov)? Ja imam omnibus izdan u sklopu biblioteke Fantasy Masterworks (koji nema tu novelu, ali ima kratku priču pod onim alternativnim nazivom :scratch:). Probao sam to čitati, ali me nekako nije baš “uhvatilo”. Nešto mi nedostaje u tim pričama, ali ne znam točno reći što. Morati ću se natjerati pročitati to kompletno, da bih mogao bolje komentirati.
Inače, meni je taj njegov opus prava papazjanija. Skontat gdje što pripada i po kojem redosljedu čitati je prava umjetnost, jer je to uglavnom hrpa kratkih priča, koje svaki izdavač slaže po nekim svojim kriterijima.
Ne, ne, ja prevodim cijelu izvornu sagu o Elricu — dakle, izvorne romane/novele. “Elric of Melnibone” inače, nije ista priča kao “The Dreaming City”…
. Iako je mene osobno, moram priznati, pukao od prve… Uglavnom, fora je u tome što ne postoji “pravi red”, nego se sve uklapa jedno u drugo, ne linearno kronološki nego, ja bih rekla, organski…
A poanta Moorcockova opusa i jest u tome da bude papazjanija, na svoj način, tj. da stvori multiverzum unutar kojeg se svatko kreće kako hoće i kako mu odgovara… no moguće je da je Mike ono što se zove “acquired taste”, kao kavijar i slične stvari
Ne, ne, ja prevodim cijelu izvornu sagu o Elricu — dakle, izvorne romane/novele. …
Što to točno znači? Koje točno novele/priče. Ima toga više. Da li ono što piše pod “original series” na ili i nešto šire? Ili je to prijevod nekog određenog omnibusa? Ako da kojeg (ako smijem pitati :))? I zadnje pitanje: da li trebaš beta testera?
Ispričavam se na spamu, ali sam nešto očito zabrljao s onim href tagom. Al’ bitno da radi.
Radim po sekvenci koju je Moorcock odobrio 1998. godine, kako slijedi:
Elric of Melnibone, The Fortress of the Pearl, The Sailor on the Seas of Fate, The Dreaming City, While the Gods Laugh, i The Singing Citadel. E, sad, ako pogledaš Moorcockovu bibliografiju, vidjet ćeš da tu ima alternativnih naslova, a neki od romana imaju i alternativne verzije, ali ova je, kao što rekoh, blagoslovljena od autora i skupljena u zbirci The Tale of the Eternal Champion, vol. 8 (od 14, britansko izdanje). I držat ćemo se ovog slijeda, jer on poštuje internu kronologiju priče, iako je Elricova prva objavljena pustolovina bila The Dreaming City.
Inače, ovisno od toga kako stvari budu prolazile, vjerojatno će se okupiti i kasnije pričice, a, naravno, postoji još i cijeli drugi dio sage, ali to je zasad još daleko… pogotovo što su tamo neke stvari vjerojatno praktički nerazumljive onima kojima fali ostatak sage o Vječnom junaku… tipičan Moorcockov kaos
Fala na odgovoru. Al’, ne lezi vraže, eto još pitanja. Koji je otprilike plan izlaska i zna li se već u kojem bi se obliku (čitaj: cijeni) trebalo pojaviti?
Za plan izlaska ti ne mogu ništa točno reći, ali, koliko znam, ZG naklada u principu sve svoje knjige radi i u mekim i u tvrdim omotima, tako da se može očekivati da će postojati pristupačnije izdanje (tvrda uglavnom idu knjižnicama). No točnu cijenu ti fakat ne mogu reći… Datume izlaska javim kad ja budem imala pojma.