Postovi iz 4. mjeseca 2012. godine. Postovi su slo?eni obrnutim kronolo?kim redom (od novijih prema starijima).

27.

Jun

Kontaktno žongliranje

excerpt thumb

Znam, zvuči kao vic. Ali nije. Kontaktno žongliranje je zapravo strašno impresivno, i puno teže nego što djeluje na prvi pogled. Uživajte!

Daj dalje!

26.

Jun

Sedamnaesto poglavlje

excerpt thumb

Enaor je opsovao kroz stisnute zube i oprezno si dotakao list. Hlače su mu se natopile krvlju; Bahtaron ih lovio, što joj se to događa? Onaj crvenokosi mladić bio je izgleda prisutan u pozadini… kao i uvijek.

S uzdahom, Enaor sklopi oči i osloni se o deblo drveta. Grubi dodir kore na njegovoj koži i miris hrastovog soka pomogli su mu da raščisti um. Kad se smirio, zabio je nokte u koru i pritisnuo što je jače mogao. Tračak energije koji je drvo ispustilo bio mu je dovoljan.

Malo živih bića bilo je sposobno kontrolirati gubitak energije kao drveće; njihova krupna, stara tijela registrirala su otvorene rane i prekidala protok dovoljno brzo da izgube samo mali djelić. Brži stvorovi, oni koji su se kroz život kretali u stranu umjesto prema gore, nisu bili toliko svjesni svojih tijela. Obično nisu bili u stanju na vrijeme pronaći točku iz koje istječe snaga, i gubili su sve ako se povuče prava nit.

Drveće je bilo drugačije.… Daj dalje!

25.

Jun

Shit, piss, fuck, cunt, cocksucker, motherfucker and tits!

excerpt thumb

Prošle nedjelje umro je George Carlin, američki stand-up komičar. U našim krajevima, nažalost, nije bio osobito poznat, ali svatko tko je sklon ikonoklazmu morao bi poznavati njegovo djelo. Najveću slavu zaradio je kroz “sedam riječi koje ne smijete reći na televiziji“, nastup u kojem je istražio ne samo dubine hipokrizije, nego i nevjerojatne, fascinantne mogućnosti ritma i jezika, pretvorivši prostote u nešto što — da prostite — ne samo da graniči s poezijom, već je u nju čvrsto ukoračilo.

Bio je, između ostaloga, među onim relativno rijetkim muškarcima koji su javno izricali veliku istinu o tome što zapravo znači “pro-life“. Koliko je značio američkim komičarima vidi se lijepo iz izjave koju je u New York Timesu dao Seinfeld :

Ne mogu ni pobrojati koliko sam puta stajao s komičarima, i netko bi iznio ideju za vic, a drugi komičar bi rekao: ‘Carlin to radi’. Cijele svoje karijere, slušao sam to: ‘Carlin to radi’, ‘Carlin je to već napravio’.

Daj dalje!

19.

Jun

Šesnaesto poglavlje

excerpt thumb

“Jeste li dobro?” Jedan od vojnika koje mu je crvenokosi odredio kao stražu pogledao je Enaora s iskrenom zabrinutošću. Bilo je gotovo neugodno vidjeti Gharda sposobnog za pristojnost.

Enaor je kimnuo glavom, premda su ga ramena još boljela od loma. Borba mu je dala dovoljno energije da mu kosti zacijele, ali ni približno dovoljno da se u potpunosti oporavi.

“Tukli su vas?”

Čuje li se to tračak morbidne znatiželje u njegovom glasu? Nevoljko, Enaor je morao priznati da je ne osjeća. Ova dvojica su naprosto bili zabrinuti.

“Ne baš.”

Dok su prolazili kraj širokih vrata što su vodila prema kuhinji, jedan od njih se odvojio i pridružio im se časak kasnije, noseći ćup iz kojeg se pušilo. Pružio ga je Enaoru. “Vruća jabukovača. Gathorn nam neće zamjeriti.”

Enaor baš nije bio uvjeren u to, ali nije se htio raspravljati. Ako žele biti ljubazni prema njemu, njihov problem. Nije si mogao dopustiti da ga dotakne tako nešto. Kad bi to učinio, krenuo bi prema nezdravom povezivanju s onima koji su, na kraju krajeva, ipak bili samo njegovi tamničari.… Daj dalje!

14.

Jun

Roger Zelazny

excerpt thumb

Neka mi oprosti Margaret Bourke-White1 , neka mi oproste Emmeline Pankhurst i dame Peggy Ashcroft2 , ali na današnji dan, ne tako daleke 1995. godine, umro je Roger Zelazny. Trostruki dobitnik Nebule i šesterostruki dobitnik Huga3 , magistar književnosti koji je svoj spisateljski put unaprijed zacrtao i zatim uredno slijedio, čovjek koji je sebi i svijetu podario Gospodara svjetlosti, Ovoga besmrtnika, Noć toga usamljenog listopada, cijeli Amber i još toliko toga.

Rođen 13. svibnja 1937. godine, Roger Joseph Zelazny bio je dijete poljskog useljenika i američke Irkinje. Još se u srednjoj školi počeo baviti pisanjem, te je uređivao školske novine. Diplomirao je na sveučilištu Western Reserve, a zatim magistrirao na Kolumbiji, specijaliziravši se za elizabetansku i jakobinsku dramu. Nakon diplome, 1962. godine, zaposlio se u uredu za socijalno osiguranje i počeo pisati, krenuvši od sasvim kratkih priča, preko nešto duljih, da bi do 1965. stigao do romana, a 1969. dao je otkaz i do kraja života živio od pisanja.… Daj dalje!

12.

Jun

Petnaesto poglavlje

excerpt thumb

“Povedi i kurvu!”

“Sigurno?”

“Pa, tu je! To znači da je Sorg gotov s njom.”

“Tako brzo?”

“Znao sam ja da njemu ne treba dugo.”

Primjedba je izazvala smijeh. U mraku zlatne maske, Enaor je mogao zamisliti njihova lica, mlada i gladna. Opet se pokušao osloboditi njihovih ruku, ali bilo ih je previše.

Čuvši Kalaidin prigušen krik, prokleo je svoju nepromišljenost. Rane su mu zacijelile, ali još je bio slab od sinoćnjih naprezanja. Mogao se samo nadati da mu je ideja upalila. Ako je pogriješio, ako je svu tu energiju potrošio nizašto i, još gore, pri tome sebe – i Kalaide – ostavio privremeno bez zaštite… Želudac mu se zgrčio.

Proveli su ga kroz vrata; shvatio je to po naguravanju, kad su trojica koja su ga držala morala smisliti kojim će redom izaći. Bilo ih je bar pet-šest, sudeći po glasovima koje je čuo, premda je mogao identificirati samo Ararda. Činilo se da ih baš on i vodi, vjerojatno zato što se već prije susreo s Enaorom.… Daj dalje!

11.

Jun

Tri strašne žene

excerpt thumb


Ima tako nekih dana koji su, očito, plodni i pogodni za strašne žene. Takav je i današnji, 11. lipanj, koji je iznjedrio čak tri strašne žene. Predstavljam ih ovdje kronološkim redom.

Julia Margaret Cameron

11. lipnja 1815. godine rodila se Julia Margaret Cameron, britanska fotografkinja i jedna od najutjecajnijih portretistica ranog doba fotografije. Rođena u Indiji, u britansko-francuskoj obitelji, kao jedna od tri kćeri. Godine 1926. Virginia Woolf1 o njoj je napisala: “U triju u kojem je jedna bila Ljepotica a jedna Zanosna, gđa. Cameron nedvojbeno je bila Talentirana.”

Obrazovana u Francuskoj, dobar dio života provela je u Indiji, a 1848. godine s obitelji je preselila u Englesku, i kretala se u književnim krugovima. Na njenu želju, sa suprugom se nastanila na otoku Wight, u susjedstvu Alfreda Lorda Tennysona. Za svoj 48. rođendan od kćeri je dobila fotoaparat, i otkrila novu strast. Kako je sama rekla: “Čeznula sam uhvatiti ljepotu koja mi prolazi pred očima, a sad sam konačno mogla udovoljiti toj čežnji.”

U roku od samo godinu dana, već je bila članicom fotografskih udruga u Londonu i Škotskoj, i razvila je svoj specifičan, prepoznatljiv stil, slikajući intimne portrete, često vrlo meke i kadrirane izrazito usko oko glave – stil koji se i danas koristi, a koji je, u to rano doba fotografije, bio prava revolucija.… Daj dalje!

8.

Jun

Jope promo

excerpt thumb

Eto, baš se nakupilo… dakle, sutra, u utorak, 10.06., u 20.00 sati, u prostorijama društva SFera, na Kajzerici, držat ću predavanje pod naslovom “Prčkanje po kotačićima prošlosti: steampunk kao de- i re-konstrukcija velike priče”. Ako nekoga zanima, i ako je propustio to predavanje na zadnjem SFeraKonu, slobodno dođite.… Daj dalje!

5.

Jun

Četrnaesto poglavlje

excerpt thumb

“Ascinia?” Trgnuvši se, Kalaide je skočila na noge. Njena je svijeća dogorjela, ostavljajući je slijepu pred bljeskom baklje na vratima. Bacila je pogled kroz prozor: nebo je bilo posve crno. “Ascinia, jesi li to ti?”

“Vi ste tu?” Baklja je progovorila harajski, ali baritonom i s blagim naglaskom. Kalaide se namršti i zatrepće. Bio je to onaj crvenokosi Ghard koji ju je poslao van iz središnje dvorane, i iznenađeno je zurio u nju. “Otkud vi ovdje?”

Kalaide povuče ogrtač preko ramena, drhteći. Zaspala je kraj otvorenog prozora. “Vaši ljudi su me doveli ovamo”, rekla je, što je mirnije mogla. “Mislila sam da ste im vi tako naredili. Je li ovo vaša soba?”

Mladi Ghard strese glavom. “Da, ali… Oh, Orlarnovog mu koplja! Rekao sam im da vas odvedu nekamo dok ne završim tamo dolje, pa su pretpostavili…” Čak i s crvenom bradom, Kalaide je vidjela kako mu obrazi rumene. “A i vi ste.”

“S obzirom na sve, zapravo jesam.”

“Ispričavam se, gospo.… Daj dalje!

4.

Jun

Promo

excerpt thumb

Shameless self-promotion:

U petak, (ovaj sad) 6. lipnja, u 20.00 sati, u sklopu Književnog petka, u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu, održat će se tribina pod naslovom

“Žene su tiha snaga hrvatskog SF-a” 

(hvala Tomici Šakiću što će nas taj moto sad pratiti do daljnjega…)

Sudjelovat će: Tatjana Jambrišak, Ivana D. Horvatinčić, i yours truly.  Dakle, ako u petak  navečer imate vremena i volje, pojavite se i sudjelujte, ili nas samo mudro slušajte.… Daj dalje!

2.

Jun

Hasta la Vista, baby

excerpt thumb

Već se dulje vrijeme spremam napisati ovaj tekst, ali nikako da stignem. Pa evo, sad kad Firefox sprema svoju 3. verziju, da i to učinim. Neka vas naslov ne zavara: ne mislim govoriti o Švarciju, i veliko slovo nije tipfeler. Priča koju želim ispričati jest priča o tome kako me Microsoft1 sam natjerao da se prebacim na Linux.

Kao prvo, da se razumijemo: ja nisam Microsoft-basher, i nikad nisam ni bila. Koristim Windowse već godinama i, usprkos povremenom grintanju, sve do nedavno zapravo nisam imala nekih velikih problema. U davna vremena verzije 3.11, još mi se znalo dogoditi da tu i tamo vidim zloglasni “plavi ekran smrti”, ali ne baš često, a kvalitetnije verzije, zaključno s XP-om, stajale su mi čvrsto kano klisurina. Jedan od razloga je, vjerojatno, bio i to što ja zapravo volim IT, i uvijek sam nastojala imati dobre i jake strojeve. Ne čudovišta – moja omiljena kompjuterska igra je još uvijek Tetris, tako da mi nisu trebale monstruozne grafičke kartice i slične kerefeke – nego solidne, kvalitetne strojeve koji su pružali zadovoljavajući omjer cijene i kvalitete, dovoljno prostora, i obično imali podosta RAM-a jer to sa sobom vodi i određenu udobnost rada.… Daj dalje!