Ima tako nekih dana koji su, očito, plodni i pogodni za strašne žene. Takav je i današnji, 11. lipanj, koji je iznjedrio čak tri strašne žene. Predstavljam ih ovdje kronološkim redom.
Julia Margaret Cameron
11. lipnja 1815. godine rodila se Julia Margaret Cameron, britanska fotografkinja i jedna od najutjecajnijih portretistica ranog doba fotografije. Rođena u Indiji, u britansko-francuskoj obitelji, kao jedna od tri kćeri. Godine 1926. Virginia Woolf1 o njoj je napisala: “U triju u kojem je jedna bila Ljepotica a jedna Zanosna, gđa. Cameron nedvojbeno je bila Talentirana.”
Obrazovana u Francuskoj, dobar dio života provela je u Indiji, a 1848. godine s obitelji je preselila u Englesku, i kretala se u književnim krugovima. Na njenu želju, sa suprugom se nastanila na otoku Wight, u susjedstvu Alfreda Lorda Tennysona. Za svoj 48. rođendan od kćeri je dobila fotoaparat, i otkrila novu strast. Kako je sama rekla: “Čeznula sam uhvatiti ljepotu koja mi prolazi pred očima, a sad sam konačno mogla udovoljiti toj čežnji.”
U roku od samo godinu dana, već je bila članicom fotografskih udruga u Londonu i Škotskoj, i razvila je svoj specifičan, prepoznatljiv stil, slikajući intimne portrete, često vrlo meke i kadrirane izrazito usko oko glave – stil koji se i danas koristi, a koji je, u to rano doba fotografije, bio prava revolucija. Nije se libila gnjaviti svoje modele, tjerajući ih na duga poziranja kako bi kroz minimalne pokrete tijela tijekom ekspozicije dobila blagu zamućenost, mijenjajući objektive i eksperimentirajući bez obzira na neshvaćanje pa čak i ismijavanje suvremenika.
Istovremeno, zahvaljujući vezama koje je imala, dobivala je priliku fotografirati neka od najpoznatijih lica svoga doba. S njenih su nam fotografija poznata lica Lorda Tennysona, Charlesa Darwina, Ellen Terry…
Prijateljstvo s Tennysonom dovelo je do još jedne neobične zamisli: Cameron je snimila cijelu seriju fotografija kao ilustracije za Tennysonove Idile kralja. Premda se kritika danas drugačije odnosi prema fotografiji, Cameron je smatrala da su njene fotografske ilustracije, s bogatim kostimima i pozadinama, isto toliko umjetnička djela kao i dokumentaristički dio njena opusa.
Godine 1875., obitelj se preselila na tadašnji Cejlon, gdje se Cameron nastavila baviti fotografijom, slikajući portrete domorodaca, no, nažalost, zbog tehničkih problema, vrlo mali toga njenog opusa preživljava do danas. Julia Cameron umrla je 26. siječnja 1879., nakon samo jedanaest godina fotografskog rada.
Strašna žena.
Millicent Fawcett
11. lipnja 1847. godine rodila se Millicent Garrett, koja će kasnije postati Dame Millicent Fawcett. Bila je sufražistkinja (ne sufražetkinja) i feministkinja, političarka i aktivistkinja, suosnivačica Newnham Collegea u Cambridgeu, i predsjednica Nacionalne unije ženskih sufražističkih udruga.
Rođena u liberalnoj obitelji, dobila je vrlo solidno obrazovanje. Kad je Millicent bilo 13 godina, njena sestra Elizabeth je kući dovela svoju prijateljicu Emily Davies. Njih tri su odlučile posvetiti se širenju ženskih prava, i raspodijelile se tako što je Elizabeth na sebe preuzela medicinu – i u tome je uspjela, postajući prva liječnica u Britaniji – Emily Davies odlučila se za obrazovanje, a Millicent za politiku, osobito pravo glasa za žene.
Godine 1867., udala se za Henryja Fawcetta, tada liberalnog predstavnika u britanskom parlamentu. Kako je Fawcett bio slijep, Millicent ga je pratila na sastanke i zapisivala ih, čime je stekla izvrsno poznavanje političke situacije. Sedamdesetih godina, počela se intenzivno baviti ženskim pravom glasa, a 1897. postala je predsjednica sufražističke unije, na čijem je čelu ostala sve do 1919., godinu dana nakon što su žene konačno dobile pravo glasa.
Za razliku od Emmeline Pankhurst i Emily Davison, Millicent Fawcett vjerovala je u nenasilne kampanje, smatrajući da radikalni potezi ranih sufražetkinja samo štete ženskim naporima da dobiju pravo glasa i ostavljaju loš dojam u javnosti. No nije se bojala oštrih poteza: slavna je, recimo, po kampanji za ukidanje Zakona o zaraznim bolestima, po kojima su se prostitutke morale podvrgavati pregledima zbog spolnih bolesti i mogle su završiti u zatvoru ukoliko bi se pokazalo da su ih prenosile svojim mušterijama – no, istovremeno, muškarci koji su širili zaraze nisu bili obvezani na preglede i nije im prijetio zatvor.
Tijekom Prvog svjetskog rata, Fawcett se zalagala za dokazivanje žena konkretnim potezima, shvativši to kao priliku da žene pokažu koliko su sposobne. Zamisao je očito upalila: 1918. godine, žene u Britaniji dobile su pravo glasa. Nakon te pobjede, Millicent Fawcett posvetila se prvenstveno pisanju knjiga, među kojima su brojne biografije slavnih žena, kao i uvod u političku ekonomiju koji se dugo dotiskivao i smatra se jednom od ključnih takvih knjiga svoga doba. Millicent Fawcett umrla je 5. kolovoza 1929. godine.
Strašna žena.
Jeannette Rankin
Konačno, istog tog 11. lipnja, ali 1880. godine, rodila se Jeannette Rankin, sufražetkinja i pacifistica, prva žena koja je ušla u američki Kongres i, što mi je posebno zanimljivo, do dana današnjeg jedina žena koja je u Kongresu predstavljala državu Montana.
Jeannette Rankin bila je jedno od šestero djece kanadskih imigranata. Stekla je sveučilišno obrazovanje i u mladosti radila kao socijalna radnica, da bi se početkom 20. stoljeća pridružila sufražetskom pokretu i pridonijela tome da žene u Montani dobiju pravo glasa već 1914. godine2 . Kad je 1917. postala članicom Kongresa, kao pacifistica je odbila podržati ulazak SAD-a u Prvi svjetski rat, zbog čega su je mnogi kritizirali. Kasnije, postala je poznata po reformama na području zdravstvene zaštite, osobito za majke i djecu.
Drugi je puta ušla u Kongres 1940. godine, i također je odbila podržati ulazak u rat, kao jedina osoba u Kongresu koja ga nije podržala nakon napada na Pearl Harbor.
Nakon toga, posvetila se prvenstveno ljudskim pravima: bila je sljedbenica gandijevskih principa nenasilnog otpora, a 1968. godine osnovala je i “Brigadu Jeannette Rankin”, u kojoj je bilo oko 5 tisuća žena, koje su protestirale protiv rata u Vijetnamu.
Nakon njene smrti, 18. svibnja 1973., osnovana je zaklada s njenim imenom koja daje stipendije siromašnim ženama.
Strašna žena.
_________________________________« Jope promo | Doma | Petnaesto poglavlje »
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
