Dvadeset i drugo poglavlje

“Zdravi mi bili, gospodaru i gospodarice! I zdrav vam bio i lav, također, i vaše buhe, ako ih slučajno imate. Budite bogovima dobri, bit će i oni vama! Svi smo mi njihova stvorenja – živite tako, i bozi će vas zato voljeti!”

Kalaide se zapanjeno zabuljila u čudno stvorenje na njenom konju. Izgledao je kao čovjek, ali tako mršav i pokriven blatom da je djelovao više kao strašilo nego kao živo biće. Čini li joj se, ili tu i tamo na odjeći čak ima i tragova mahovine?

Bacila je pogled prema Enaoru, ali on se činio isto toliko zapanjenim kao i ona. Samo je načas podigao obrve i pogledao prema svome nožu, koji je ležao kraj nje u snijegu.

… Daj dalje!

Dvadeset i prvo poglavlje

“Kalaide?” Enaor je otvorio oči, pokušavajući se sjetiti što bi trebao vidjeti. Nagli zapuh hladnoće koji ga je probudio značio je da Kalaide više ne leži kraj njega, a znao je da mu je zaspala na ramenu. Sve ostalo od sinoć bilo je samo vrtlog grozničavih slika kojih se nije ni želio sjetiti.

Dobro, možda ne baš sve.

… Daj dalje!

Dvadeseto poglavlje

“Kalaide?”

Skočila je i otvorila oči. Vatra se svela na žar, ostavljajući prostoriju hladnom i vlažnom.

“Enaor?” prišla mu je bliže, trudeći se da ne drhti. Oči su mu se razbistrile, groznica se smanjila, ali još je bio prevruć.

“Samo malo”, rekla je, vidjevši njegove ispucale usne. “Skuhat ću ti čaj.” Uzela je još jedan komad nekadašnjeg stolca i gurnula ga u žar, raspirujući vatru.

“Ne muči se.”

Kalaide je uzela posudu i prišla prozoru. Čuvši razum u Enaorovom glasu, načas je sklopila oči.

“Provela sam cijelu noć vukući te dovde i krpajući te, Stariji”, rekla je, oštrim, ljutitim pokretima skupljajući snijeg u posudu. “Nemoj mi sad govoriti neka se mučim.” Zatvorila je prozor i ratoborno stavila posudu kraj vatre.

Enaor zatrepće. “Gdje je to ovdje?”

“Usred šume. Ne znam. Zaklon.” Okrenula se prema njemu trljajući si nadlaktice. “Zar je važno?”

“Ne.” Zainteresirano ju je promatrao. “Zašto me nisi naprosto ostavila?”

“Ja sam iscjeliteljica. Ne ostavljam ranjenike.”

“Hoćeš li mi nešto obećati, ženo?” Glas mu je pukao; pročistio je grlo ne skrećući pogled.… Daj dalje!

Devetnaesto poglavlje

“Eto ga. Vidite, nije tako strašan kad se malo naviknete, zar ne?” Kalaide je govorila vedrim glasom dok je vezala posljednji čvor za nosila. Lav je sjedio kraj nje i mirno je promatrao, dok se Jirial svaki čas osvrtao i bacao nervozne poglede na njih dvoje.

Kalaide se odmakne i kritički promotri svoje djelo. Napravila je nosila od niskih grana koje je mogla odvaliti svojom težinom. Lav joj je neko vrijeme pomagao, uvjeren da se radi o igri, a onda je opet legao pa je mogla pripremiti konje. Odlučila se da Jirial vuče sam: mogla se pouzdati u njega, a sivca još nije poznavala.

I sad je bila spremna za polazak, a krpica neba koju je vidjela kroz oblake govorila joj je da je blizu ponoći. Trebali su joj sati da napravi nosila ali, bilo zahvaljujući lavu ili dobrostivošću bogova, više im nitko nije ni prišao. Kalaide je promrmljala zahvalu za to, onda povuče Enaora na nosila i opet ga pokrije svojom jaknom.… Daj dalje!

Osamnaesto poglavlje

“Kalaide? Otkud ti ovdje?”

Kalaide zatrepće. “Enaor? I ja bih tebe mogla pitati to isto.”

Enaor je vratio nož za pojas i okrenuo se konjima. “Nemamo vremena za razgovor”, rekao je preko ramena, preskačući ogradu. “Idemo.”

Kalaide je zastala. “Kamo?”

“Bilo kamo, samo da je daleko odavde.” Enaor se okrenuo i pružio joj ruku. “Stiže vojska.”

“Vojska? Čija?”

“Ne znam i nemam namjere ostati ovdje da doznam. Dođi, ženo, nemamo vremena za gubljenje. Netko bi se mogao zapitati zašto nas je dvoje.”

“Sumnjam. Pri izlasku sam susrela jednog čovjeka i rekla sam mu da nosim toplo piće stražaru.”

Enaorove obrve se podignu; Kalaide je prepoznala izraz čak i na blagoj mjesečini. “Znači, sad te puštaju da se šećeš uokolo?”

“Naravno da ne. Lagala sam.” Eto ga, opet, opravdava se kao da mu je zbog nečeg odgovorna. Bijesno je uzdahnula. “Slušaj me, Enaore”, reče. “Slažem se, moramo otići odavde. Ali ne mislim te više slijediti. Ako je ta vojska koju si spomenuo harajska, ja ću im se pridružiti.”

Načas ju je promatrao u tišini, onda slegne ramenima.… Daj dalje!