Na američki Dan nezavisnosti, 4. srpnja, ubio se Thomas M. Disch, pisac i pjesnik. Po svemu sudeći, kao ljudsko biće nije bio baš neki užitak; no, kao piscu, dugujemo mu zahvalnost za slavni Camp Concentration, jedno od onih djela koja nedvojbeno dokazuju kako žanr, kad je nadahnut, može pod obrisati srednjom strujom, govoreći o najdubljim moralnim pitanjima koja možete zamisliti. Osim toga, u današnje doba, Logor koncentracije još je uvijek nedvojbeno aktualan kao malo koje drugo djelo.

Čovjek koji ga je osobno poznavao, Patrick Nielsen Hayden, na svome blogu piše o Tomu Dischu podrobnije i pametnije no što bih ja to mogla. Disch je pisao i vlastiti blog, na kojem je znao biti mudar i ironičan, ali i paranoičan i rasističan. Bio je i pjesnik, i to ne bilo kakav. S obzirom na sve, možda je najbolje to ilustrirati konkretnim, bolno odgovarajućim primjerom.

The Art of Dying

Mallarmé drowning
Chatterton coughing up his lungs
Auden frozen in a cottage
Byron expiring at Missolonghi
and Hart Crane visiting Missolonghi and dying there too

The little boot of Sylvia Plath wedged in its fatal stirrup
Tasso poisoned
Crabbe poisoned
T.S. Eliot raving for months in a Genoa hospital before he died
Pope disappearing like a barge in a twilight of drugs

The execution of Marianne Moore
Pablo Neruda spattered against the Mississippi
Hofmannsthal’s electrocution
The quiet painless death of Robert Lowell
Alvarez bashing his bicycle into an oak

The Brownings lost at sea
The premature burial of Thomas Gray
The baffling murder of Stephen Vincent Benét
Stevenson dying of dysentery
and Catullus of a broken heart.






Povezani postovi:
Komentari

Ime (obavezno)

Email (obavezno)

Website

XHTML: Na raspolaganju su vam sljedeći tagovi: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <code> <em> <i> <strike> <strong>

Pametuj!