Gdje samo nalaziš takve fore? Nisam sigurna želi li ova psihologica...
Na današnji dan, 16. srpnja 1911. godine, rodila se Ginger Rogers, glumica, plesačica i pjevačica, dobitnica Oscara i žena koja je mogla učiniti sve što i Fred Astaire – ali u visokim petama i to unatrag.
Kad je Ginger bilo devet godina, njena se majka udala po drugi put, za čovjeka po imenu John Logan Rogers. Iako je nikad nije službeno posvojio, Ginger je preuzela njegovo prezime. Obitelj je preselila u Teksas, gdje je Gingerina majka radila kao kazališna kritičarka za novine Fort Worth Record.
Još kao tinejdžerka, Ginger Rogers počela je odlaziti u kazalište prateći svoju majku, i ubrzo je počela pjevati i plesati zajedno s glumcima. Tako je počela i raditi: prvu kazališnu ulogu dobila je kad je vodviljskoj trupi Eddieja Foya hitno zatrebala alternativa. Ponesena uspjehom, prijavila se za natjecanje u charlestonu, pobijedila u njemu, i zatim krenula na četiri godine dugu vodviljsku turneju. Pratila ju je i majka, koja se tijekom turneje razvela od Rogersa.
U 17. godini, Ginger Rogers udala se za svoga kolegu, plesača Jacka Culpeppera, no brak im je potrajao samo nekoliko mjeseci, a onda se mlada plesačica vratila na turneju. Godine 1929., otišla je u New York, i uspjela dobiti ulogu u brodvejskoj predstavi Top Speed. Iste godine – jer New York je u to doba još bio jako središte filmske industrije – snimila je tri kratka filma: Noć u spavaonici, Dan u životu poslovnog čovjeka, i Zaljubljeni studenti.
Samo tjedan dana nakon što je krenula predstava Top Speed, braća Gershwin pozvala su Ginger Rogers u svoju predstavu Girl Crazy, na kojoj je kao repetitor radio – Fred Astaire. Neko vrijeme su bili i ljubavni par, a prestava Girl Crazy pretvorila ju je preko noći u zvijezdu. Sa samo 19 godina, 1930., potpisala je sedamgodišnji ugovor sa studijem Paramount.
Ubrzo nakon toga, raskinula je ugovor s Paramountom i otišla u holivudski ogranak Pathéa, da bi, 1933. godine, dobila prvu veliku filmsku ulogu u filmu Warner Brothersa, 42. ulica. Zatim je prešla u RKO, gdje je na filmu Flying Down to Rio opet susrela Freda Astairea.
Slavno partnerstvo Astaire-Rogers trajalo je samo šest godina – od 1933. do 1939. – no bilo je to dovoljno vremena da snime devet mjuzikala poslije kojih holivudski muzički filmovi više nikad nisu bili isti. Nevjerojatna otmjenost i virtuoznost, te savršena usklađenost s (najčešće posebno pisanom) glazbom obilježili su i film i ples. Osim toga, i kao par su se savršeno dopunjavali: Astaire je bio savršen plesač, ali nije bio klasični ljepotan, dok su mu glumački dometi također bili relativno ograničeni. Ginger Rogers, pak, osim ljepote i vrsne plesne vještine, imala je i sjajan glumački talent, čime je stvarala nenadmašnu kombinaciju. Kako je to na svoj tipično otvoren način rekla Katherine Hepburn: “Ona njemu daje seks, on njoj otmjenost.”
Osim toga, oboje su bili ne samo vrsni plesači, nego i spremni raditi da postignu savršenstvo. U filmu Swing Time, broj u kojem plešu preko stubišta sniman je 99 puta.
Ginger Rogers i Fred Astaire zajedno su snimili 33 plesne točke. Što je zanimljivo, iako je u svakom njihovom zajedničkom filmu Astaire imao i bar jednu solo-točku, Ginger Rogers plesala je sama samo jednom, u broju “Let Yourself Go” iz filma Follow the Fleet.
Za sve njihove zajedničke točke, koreografiju je radio sâm Astaire, uz pomoć Hermesa Pana, no obojica su uvijek priznavali koliko je Ginger Rogers doprinosila razradi koreografije, i divili se njenoj profesionalnosti. Malo prije svoje smrti, 1986. godine, Astaire je izjavio: “Sve djevojke s kojima sam plesao uvijek su mislile da to ne mogu, iako su uvijek mogle. Ali su uvijek plakale. Sve osim Ginger. Ne, ne, Ginger nikad nije plakala.” Osim toga, dodao je: “Ginger prije nikad nije plesala s partnerom. Puno toga je muljala. Nije znala stepati, i nije znala ovo ni ono… ali Ginger je imala stila i dara i postajala je sve bolja i bolja. Došla je do toga da su, nakon nekog vremena, sve druge koje su plesale sa mnom djelovale pogrešno.”
Bez obzira na uspjeh, 1939. godine, Ginger Rogers odlučila se odmoriti od mjuzikala. Prvu ne-plesačku ulogu odigrala je uz Davida Nivena u sjajnoj komediji Majka neženja. Godine 1941. dobila je Oscara za ulogu u filmu Kitty Foyle. Krajem četrdesetih godina, međutim, karijera joj se počela usporavati. Još je jednom zaplesala s Fredom Astaireom 1949. godine, u filmu Arthura Freeda Barkleyi s Broadwaya, no nakon toga više se uglavnom nije bavila mjuziklima.
Još 1940. godine, kupila je ranč nazvan 4 R (Rogers’s Rogue River Ranch, jer se nalazio na rijeci Rogue), i na njemu je živjela zajedno sa svojom majkom1, baveći se proizvodnjom mlijeka i slikanjem. Ginger Rogers udavala se pet puta – svi su brakovi završili razvodom – a, iako je bila vrlo konzervativnih političkih pogleda, bila je velika prijateljica Lucille Ball i Bette Davis, premda ju je Davis nazivala “moralisticom”.
Ginger Rogers umrla je 25. travnja 1995., u dobi od 83 godine.
Strašna žena.
_________________________________- Njezina majka, Lela Rogers, poživjela je sve do 1977., radeći kao novinarka i producentica, te jedna od prvih žena koje su se prijavila u Marince. [↩]
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 7.16.2008. u 12:00 am u kategoriji Strašne žene. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
Svaka njoj čast, jest bila strašna žena, ali od onih koje su plesale s El Grande Fredom meni je ipak draža nedavno preminula Cyd Charisse; no, Ginger Rogers sam vidio i u dobrim ulogama kad nije plesala.