Gdje samo nalaziš takve fore? Nisam sigurna želi li ova psihologica...Hrvatska je dobila vrlo suvremen, europski i liberalan Zakon o suzbijanju diskriminacije. I ne samo to, već ga je Sabor usvojio gotovo jednoglasno, sa samo jednim suzdržanim glasom. Što ne bi bilo neobično da se ne radi o zakonu koji je crkva u Hrvata i te kako obilno napala, i koji je skoro čim se pojavio dobio nadimak “progay” zakona. I dok neki komentatori (recimo Butković) taj zakon vide kao najvažniji Sanaderov politički akt, i neku vrst pobjede liberalne struje HDZ-a nad zastarjelim viđenjem, ja se bojim da je u pitanju samo kozmetički zahvat, sličan onim ogromnim žutim suncima koja odnedavno plahutaju po HRT-ovim filmovima, objavljujući svima da Dr. Housea ne bi smjela gledati djeca mlađa od 12 godina.
Nedavno održan Gay Pride u Zagrebu bio je najveći dosad, i prošao je relativno vrlo mirno — za razliku od prošlih godina, nije bilo izravnih napada tijekom same parade, a jedini veći sukob dogodio se pred prostorijama jedne od organizatorskih udruga. Što bi također trebala biti indikacija podignute razine civilizacijske svijesti u Hrvata, ali ja se bojim da je puno više odraz zastrašujuće toplog vremena, koje je sve osim najtvrdokornijih homofoba zadržalo u kući, kako je postulirao i Hrvoje Marjanović.
Na čemu zasnivam tako pesimističan pogled na razinu tolerancije u našem društvu? Vrlo jednostavno, prateći komentare o Gay Prideu, kao i o Zosd-u, ne vidim da se išta bitno promijenilo. Krenimo od primjera iz stvarnog života((da mi ne bi netko prigovorio da se orijentiram samo po forumima, koji su tradicionalno okupljalište najgoreg u ljudima)) . Bila sam, naime, na cesti baš kad je Gay Pride prolazio preko Trga, i čula sam izravne komentare prisutnih, među kojima mi je najslađi bio odlomak vjerojatno privatnog telefonskog razgovora jednog od policajaca koji su čuvali paradu, a koji je glasio: “Ma ne, još sam u Zagrebu, čuvam pedere.” OK, pohvalno je što je dotični policajac bio u stanju odraditi svoj posao, ali mi se svejedno čini da je sve to prilično besmisleno tako dugo dok su svi oni na Gay Prideu njemu (i većini ostalih, ne izdvajam čovjeka već ga samo koristim kao primjer) naprosto “pederi”. Tako dugo dok je društveno prihvatljivo koristiti jedan izrazito pogrdan izraz, naime, sve ovo ostalo samo je lutka u izlogu, a poanta parade, kao i Zosd-a, ostaje posve neshvaćena.
To je i inače jedan od velikih problema s Gay Prideom: ljudi naprosto ne razumiju o čemu se tu radi. Zašto je potrebna takva parada? Ima puno ljudi koji to smatraju običnom provokacijom, nasilnim turanjem na nos vlastitog ukusa, koji većina percipira kao neukus. A uopće se ne radi o tome. Ne bi bilo potrebno održavati Gay Pride kad ne bi bilo potrebe za time da se postojanje ljudi koji ispadaju iz heteronorme javno iskaže — a to se može dogoditi tek kad pitanje heteronorme prestane biti postavljano na bilo kojoj razini. Jer svaki heteronormativni par može, bez brige, hodati cestom držeći se za ruke, ljubiti se na tramvajskoj stanici, voditi za ruku svoje (biološko ili posvojeno) dijete, sklopiti brak. Parovi koji nisu heteronormativni to ne mogu. A morali bi moći, ako želimo govoriti o toleranciji. Tako dugo dok “peder” znači uvredu, mora se održavati Gay Pride.1
I tako dugo dok ljudi budu smatrali da je Gay Pride samo provokacija, i da bi sve bilo u redu kad bi samo “oni” pristali svoje ukuse držati daleko od očiju javnosti — dakle, kad bi pristali da se ne drže za ruke, ne ljube, i općenito prikrivaju vlastitu prirodu kako ne bi povrijedili osjetljivu moralnost hrvatskoga puka — bit će potreban Gay Pride, da pokaže kako ima ljudi koji se ne boje izraziti vlastito odvajanje od heteronorme, ili čak samo vlastiti nemar prema heteronormi. I da pokaže kako su ti ljudi posve normalni: osobito je ovogodišnji zagrebački Pride bio izvrstan u tom smislu, bez ironijskih zahvata u ikonografiju, naprosto pokazujući hrpu ljudi koji su hodali pod zastavama duginih boja — i koji bi, bez tih zastava, bili posve nerazaznatljivi od ostalih čekača tramvaja.
No bez obzira na to, komentari koji su se po forumima mogli vidjeti nakon ovogodišnjeg Pridea nisu se ni po čemu razlikovali od onih prošlogodišnjih, a ništa bolji nisu bili ni komentari na vijest koju je, koliko znam, prenio samo Index, o dvojici homoseksualaca iz Južne Amerike koji su se — doduše, samo simbolično, jer naš zakon to još ne dopušta službeno — vjenčali na Hvaru. Te se stoga bojim da je i ono od čega sam počela — famozni Zakon o suzbijanju diskriminacije — samo još jedan ukras u izlogu, dok se, s druge strane, ama baš ništa ne poduzima kako bi se populacija educirala i počela shvaćati suštinu tolerancije. Koja nije pitanje toga hoće li se nečija drugost otrpjeti, već hoće li se prihvatiti. Isto kao što je isprazno trpati velike, netransparentno određene brojke na filmove (hoćemo li se povoditi za Amerima i smatrati da su smrt i meci manje štetni za mlade umove nego seks? Tko uopće, i po kojim kriterijima, odlučuje da je Dr. House za “12″, a nešto drugo za “15″ ili “18″?) a istovremeno nuditi razne rialitije i prenositi Thompsonove koncerte… ili u škole pripuštati Grozdove teze da je samo heteronormativna zajednica prihvatljiva, i da je najbolji način kontrole začeća apstinencija, jer sve ostalo uništava smisao spolnog čina. Pa će i Zakon o suzbijanju diskriminacije ostati samo još jedno isprazno sunce koje svi vide, ali nitko ga ne šljivi.
Uostalom, već odavno znamo da je pretjerano izlaganje suncu zapravo opasno…
_________________________________- A neću čak ni ulaziti u pitanje zašto je defoltni naziv “pederi”, a ne, recimo “lezbe”. [↩]
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
