Gdje samo nalaziš takve fore? Nisam sigurna želi li ova psihologica...Ma naravno da ja ne mogu ne pročitati novog Strossa, i onda ne mogu odoljeti da ne napišem prikaz. Dakle, Halting State, iliti zakočena država.
Za razliku od prethodnih Strossovih romana, Halting State je prizemni SF, smješten u vrlo blisku budućnost. Dovoljno blisku da puno toga možemo prepoznati, i dovoljno daleku da su prošla još dva ekonomska mjehura, i stigao je treći. Glavni junaci knjige su jedan gejmerski programer, jedna forenzična knjigovotkinja, i jedna policajka, i priču doznajemo iz njihovih triju perspektiva, s poglavljima koja u naslovu uvijek nose i ime junaka koji pripovijeda.
Cijeli je roman, međutim, napisan u drugom licu jednine. Svakome tko ima iole iskustva s kompjuterskim igricama odmah je jasno da je to mig upravo prema gejmerskom iskustvu (”You have entered a dark room.”) no vidjela sam po drugim kritikama da je neke ljude to zasmetalo. Meni osobno bilo je zapravo slatko, no možda je dijelom indikativno upravo za ono što će, pretpostavljam, biti najveći problem s Halting State za dobar dio čitateljstva: ako se, naime, niste u stanju nositi s njegovim (čestim) zalaženjem u gejmerski i programerski žargon, knjiga će vam se svesti na nekoliko slatkih fora, tipa “the postmodernist gangster: he’ll make you an offer you can’t understand”.
No, za sve one koji su u stanju pratiti stvari, priča Halting Statea je nevjerojatno inteligentan i zabavan triler, sa zadvoljavajućim twistom na kraju, koji usput govori i neke silno pertinentne stvari, od toga kako se uloga država mijenja u novim okolnostima pa do toga kako svi postajemo sve ovisniji i ovisniji o komunikaciji i umreženosti, do te mjere da moramo početi razmišljati o situaciji u kojoj “system goes down — people start dying”.
Meni osobno možda je malo nedostajalo onog “wow” efekta koji sam navikla očekivati od Strossa — Accelerando, Glasshouse ili Jennifer Morgue svi su imali puno izraženiji sensawunda, dok se Halting State striktno drži prizemnih odrednica — no to se moglo i očekivati, jer je određeno formom. No, s druge strane, za Strossa, bar meni, vrijedi isto što i za Pratchetta: i kad je najlošiji (a daleko od toga da je HS loš!), još uvijek je bolji od mnogih drugih kad su najbolji.
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
