Gdje samo nalaziš takve fore? Nisam sigurna želi li ova psihologica...
Na današnji dan, 26. srpnja 1684. godine, umrla je Elena Lucrezia Cornaro Piscopia, talijanska matematičarka i prva žena koja je ikad dobila titulu doktora filozofije.
Elena Cornaro Piscopia rođena je 5. lipnja 1646. godine u Veneciji, u obitelji Gian-Battiste Cornaro Piscopije, prokuratora sv. Marka. Sa sedam godina počela je učiti latinski i grčki, i ubrzo ih svladala. Naučila je i hebrejske, španjolski, francuski i arapski, zbog čega je dobila naslov “oraculum septilinge” (sedmojezični govornik). Studirala je na sveučilištu u Padovi uz potporu svoga oca, baveći se matematikom, filozofijom i teologijom. Godine 1665. prihvatila je veo Benediktine Oblate, ali se nije zaredila1 .
Elena Piscopia isprva nije željela zahtijevati titulu od sveučilišta, no njen otac nije htio da fantastičan um njegove kćeri prođe bez priznanja. Tako se Elena prijavila za polaganje doktorata iz teologije. Naravno, prijava nije naišla na dobrodošlicu. Predstavnici rimokatoličke crkve u prvi su čas glatko odbili jednoj ženi pružiti makar i mogućnost da pokuša postati doktorom teologije. Kad je Elena ponovno podnjela prijavu, crkva je napravila kompromis i dopustila joj da se prijavi za doktorat, ali iz filozofije.
Obrana njenog doktorata održana je 25. lipnja 1678. godine, u katedrali u Padovi, kamo je premještena zbog velikog zanimanja koje je cijela priča izazvala. Uz predstavnike sveučilišta, studenata, venecijanskih senatora i mnogih gostiju s drugih talijanskih sveučilišta, gospa Elena obranila je svoj doktorat iz filozofije. Govorila je preko sat vremena — na klasičnom latinskom — objašnjavajući komplicirane ulomke nasumce odabrane iz Aristotelovih djela. Kad je završila, profesor Rinaldini predao joj je diplomu, ali i dodatne znakove: stavio joj je na glavu lovorov vijenac pjesnika, na prst doktorski prsten, a preko ramena ogrtač od hermelina učitelja. Tako je, u dobi od 32 godine, Elena Lucrezia Cornaro Piscopia postala prva žena koja je ikad dobila službenu akademsku titulu doktora.
Osim toga, već sa sedamnaest godina bila je vrsna glazbenica. Svirala je harpsikord, klaikord, harfu i violinu, a bavila se i skladanjem. Nakon osvajanja doktorata, predavala je matematiku na sveučilištu u Padovi. Postala je članica mnogih akademskih zajednica, a bavila se istraživanjem, prijevodom, i pisanjem teoloških djela. Sabrana su joj djela objavljena u Parmi već 1688. godine, samo četiri godine nakon smrti, a 1685. Sveučilište u Padovi izdalo je i posebnu medalju u njenu čast.
Strašna žena.
_________________________________- u to doba ovakav postupak nije bio osobito čudan, osobito u akademskoj zajednici [↩]
Povezani postovi:
Povezano
| Zasnovano na dizajnu by 
