Gdje samo nalaziš takve fore? Nisam sigurna želi li ova psihologica...“Drago mi je što si s nama, da en Anlahlan.” Kathailin je ustala i raširila ruke.
Enaor je zastao dva koraka dalje i kimnuo joj. “Anlahlan je počašćen dobrodošlicom, lai enna, a ja sam zahvalan.”
Ogledao se po nateionu. Dok ga je Badgor koristio, bio je opremljen samo jednim, dugačkim stolom. Sad se Enaor našao pred rasporedom tipičnim za Starije: brojni manji stolovi bili su raspoređeni po prostoriji, stvarajući oaze intimnosti za svako društvo. Stolovi su bili puni i ljudi i hrane, ali nigdje nije bilo Gharda. Badgor se vjerojatno pjeni. Možda mu to bude od koristi, pomislio je Enaor: veze između Starijih i ljudi očito nisu bile baš snažne.
“Evo, sjedni ovdje.” Kathailin mu je ponudila mjesto sa svoje lijeve strane. Prolazeći kraj Helaira, Enaor je bacio pogled prema čuvaru zida, ali nije vidio reakcije. To je definitivno bilo čudno: mjesto s vladareve lijeve strane obično je bilo rezervirano za čuvara zida, i rijetko se nudilo gostima. No Helair se smjestio Kathailin s desna. Njiho troje bili su sami za stolom i, premda je Enaor osjetio brojne poglede koji su ga pratili na putu, čim su sjeli, svi su se vratili svojim razgovorima.
Kad su se smjestili, Kathailin je pucnula prstima kao znak da počne glazba. Lai enna Kalhana očito je bogato putovala: sve, od draperija na zidovima pa do posuđa na stolu, bilo je ili Starije izrade ili vrhunske ljudske kvalitete. Enaor je prihvatio kristalnu čašu vina i oprezno otpio, pitajući se koliko su Kalhanci namjeravali ostati ovdje.
“Onda, da en Anlahlan”, reče Kathailin, “što te dovodi ovamo? Kako si znao gdje ćeš pronaći svoga brata?”
Ah. Kathailin očito nije baš vjerovala Ghardima. Možda je to sve zajedno bio neki kompliciran plan za zaustavljanje Badgora? U kom slučaju prvo mora pridobiti njeno povjerenje.
“Polubrata, lai enna”, ispravio ju je mirno, ispirući prste u srebrnoj zdjelici kraj svoga tanjura. Bilo je ugodno vratiti se nekim civiliziranim običajima. Nije se ni sjećao kad je zadnji put jeo za postavljenim stolom. “Nisam znao. Samo sam slijedio trag mrtvih koji je ostavio za sobom.”
“Zvučiš kao da ne odobravaš to što je učinio.” Njene srebrno sive oči bile su zabavljene. Dok je čekala odgovor, dohvatila je staklenu cijevčicu položenu na stalak kraj svoje desne ruke; pletena cijev iz nje nestajala je pod stolom, vodeći do staklene i bakrene posude postavljene nad malu vatru. Nargila: ako imaju duhana, to znači da prekomorska trgovina još negdje funkcionira. Enaor se začudio nad time i stresao glavom.
“I ne odobravam. Badgor je ubojica.”
Kathailin se nasmiješi. “Čovjek je; što bi drugo očekivao?”
Morao se prisiljavati da ne zuri u ples njenih prstiju dok se igrala čibukom nargile prije no što ga je stavila u usta. Iz ove blizine, odjeća joj je blistala, kao da je obojena pravom naravi crne, sve boje ujedinjene, stvarajući nešto bliže noćonom nebu nego običnoj, ujednačenoj crnoj. Na takvoj pozadini, koža joj je djelovala poput najfinijeg žada. Nokti su joj bili dugi i urešeni kapima srebra. Očito se često koristi magijom.
“Ne baš puno. Ali Anlahlan se nije udružio s njim.” Posegnuo je, odabrao zečju nogu s pladnja i stavio je na svoj tanjur. “Kalhana jest.”
Lai enna Kalhana povukla je dug dim iz svoje nargile. “I pitaš se zašto?”
Prelomivši zečju nogu na pola, Enaor kimne glavom. “Što vam je mogao ponuditi? Možda i jest Vojvoda sjevera, ali nije bogat čak ni po ljudskim mjerilima.”
“Zar za savez nema drugih povoda? Zar si se toliko družio s ljudima da si zaboravio na sve druge motive?” Otpuhnula je dim u stranu, smiješeći se. “Prave motive?”
“Čast?” Odgrizao je komad. “Gdje je čast u uništavanju cijelih gradova?”
“Misliš na Moroiku?” Nehajno je odmahnula rukom. “Bili su slabi. Zaslužili su svoju sudbinu.”
“A Anlahan?” Fantomska bol još je bila tu, ali slabija. Spustio je meso i obrisao prste na ubrusu prije no što je opet podigao čašu. Ubrus je bio od korikćanskog tkanja i posve nov: odakle im sve to? Čak ako još i postoji neki plovni put, sumnjao je da puno trgovačkih brodova plovi prema zaraćenim zemljama. Je li moguće da su sve to donijeli iz Kalhane? Kako i zašto?
“Je li vam Badgor pričao o opsadi Anlahlana?” dodao je.
“Ne.” Helair ga je pogledao sa zanimanjem. “Nije nam uopće pričao o Anlahlanu, osim što je rekao da ga je zauzeo prije nego što je došao k nama.”
Kathailin je odložila čibuk i nalaktila se na stol. “Hoćeš li nam ti ispričati?”
Enaor proguta. Duhan mu je grebao po grlu. Otpio je još malo vina i brižljivo spustio čašu prije no što odgovori. “Neću.” Mirno je susreo Kathailinin pogled. “Svjestan sam da bi bilo pristojno ispričati vam bar dio priče, ali najveći njen dio bolje je ne spominjati. Borili smo se, a on nas je svladao uz pomoć neumrlih. Može ih nekako kontrolirati, premda ne znam kako ni do koje mjere. Nakon pada, njegovi ljudi poklali su većinu mojih. To je ono što je važno.”
Kathailin opet uhvati nargilu. “Ti si još živ”, reče.
Enaor spusti glavu. “Da.” Natjerao se da podigne pogled, čisteći si grlo. Čuvar zida ga je sućutno promatrao; Enaor skrene pogled. Bilo je lakše podnijeti Kathailininu bezobzirnu znatiželju. “Ja sam još živ.”
“Je li Badgor i u Anlahlanu pokušavao prizvati dijete kaosa?” Helairov glas bio je malčice prenehajan, kao da nastoji prikriti neku manju društvenu nespretnost. Enaor je osjetio kako se bol u njegovim prsima povlači.
“Da, ali nije uspio.”
Kathailin se zadovoljno nasmiješi. “Znala sam da je zato potražio našu pomoć.” Nagnula se prema svome čuvaru zida. “Rekla sam ti. Usprkos svemu, on se boji kaosa.”
“Ali bogovi koji mu pomažu ne. Još uvijek nema smisla.”
“Bogovi nisu ništa bez svećenika.” Kathailin slegne ramenima. “Ne zaboravi da ne govorimo o Kvadrili. Ovi njihovi bogovi ne mogu se čak ni pojaviti bez pomoći smrtnika! Njima je potreban da drži svećenike pod kontrolom, a mi smo njemu potrebni da svladamo kaos.”
Enaor je pazio da mu lice ostane bezizražajno, uzalud se trudeći da shvati što sve to znači. “Možda će vam se činiti kao glupo pitanje”, rekao je, “ali, znate li zašto su harajski bogovi odabrali Gharda za svoje ciljeve? Zašto nisu uzeli nekog od svojih ljudi?”
“Znači da ne znaš?” Kathailin se vidljivo iznenadila.
“Što to?”
“Samo dvoje harajskih bogova je povezano s nama”, objasni Helair. “Kastranion i njegova sestra. Glavni izvor božanske moći za sve nas je Marga.”
“Marga? Ghardska božica plodnosti? Ali ona je…”
“Sve ovo i započela”, reče Kathailin. “Ona je tvoga brata nagovorila na rat s Harajcima.”
“A mi smo mislili da je to zbog vremena.”
Kathailin se nasmije; grleni zvuk od kojeg je staklo zatitralo. “Vrijeme je samo posljedica, a ne uzrok.” Načas je umočila prste u borovinom namirisanu vodu u posudi za pranje, onda uzme komad mesa s tanjura. “Tvoj brat”, rekla je, “to jest, tvoj polubrat je razlog zimi.”
“Kako to misliš?”
“Znaš li što Ghardi rade na Sredozimu? Kako dočekuju novu godinu?”
“Naravno. Održavaju obredni lov.”
Stavila je komad mesa u usta. “Mhm. A što love?”
Enaor slegne ramenima. “Ženu.”
“Mladu ženu”, ispravi ga Kathailin oblizujući prste. “Nedirnutu.” Otpuhnula je. “Sigurno vjeruju da je to nešto simbolično. Ljudi obično tako rade.”
“Točno. Djevica predstavlja novu godinu, a lovac koji je hvata ljudsku rasu. Kad svlada djevicu, to osigurava plodnost nadolazeće godine.” Helair baci pogled prema Enaoru. “Bar sam ja tako shvatio.”
Enaor kimne glavom. “Više-manje. I prolijevanje krvi ima svoje značenje, zamjenjuje nekadašnje obredne žrtve.” Umočio je svoj komad mesa u umak iz jedne od manjih posuda. “Nekad su ubijali jednog od svojih ljudi kako bi se umilili svojim bogovima.”
Lai enna Kalhana se nasmije. “Tako ljudski! Zašto bi bogovima bilo stalo do toga umire li netko za njih ili ne?” Okrenula se Helairu, opet dohvaćajući nargilu. “Zar ne vidiš, Heli? Ljudi su naprosto glupi.”
“Još uvijek mislim da imaju drugih razloga”, rekao je Helair, tonom koji je jasno govorio da su kroz tu raspravu već prolazili. “Ne vjerujem da je Badgor toliko slijep.” Pogledao je Enaora. “Ti ga poznaješ bolje od nas, da en. Što ti misliš?”
Enaor strese glavom. “Badgor sasvim sigurno nije glup, ali povremeno se može zanijeti. Što točno misliš?”
“Pa, on kaže da se sporazumio s Margom tako da, kad jednom otvorimo dveri Kaosa i promijenimo svijet, Ghardi pod njegovim vodstvom dobiju vodeći položaj među mlađim narodima. Tvrdi da joj možemo vjerovati. Naravno, njegova priležnica je Margina glavna veza za otjelovljenje, tako da vjerojatno zna o čemu govori. Ali ne vjerujem da je u stanju previdjeti kakva će se prilika nama pružiti kad se dveri otvore.”
Enaor je odgrizao još komad mesa i polako žvakao da prikrije zbunjenost. Otvoriti dveri kaosa? Promijeniti svijet? Zar su svi ovdje ludi? Kaos nije ništa drugo do beskraj mogućnosti; otvoriti dveri prema njemu moglo bi dovesti do bilo čega, od neprimjetnih promjena do potpunog uništenja njihovog odraza. Kako bi se bilo tko, pa makar i božanstvo, mogao nadati da će upravljati tako nečim?
“Znaš”, rekla je Kathailin, “Helair se brine da nas Badgor misli spriječiti da unesemo vlastito viđenje u promjenu. Ali znamo da otvaranje zahtijeva četvero sudionika, od čega dva moraju biti Stariji. Njegova priležnica će biti jedna od njih, ali to nam još uvijek ostavlja bar jedan glas u preoblikovanju. Ako taj jedan glas bude netko s dovoljno snage i iskustva da postavi prave uvjete na prava mjesta, na kraju ćemo mi najbolje proći.” Nasmiješila se i pogladila svoga čuvara zida po ruci. “A ja vjerujem da Heli to može.”
Enaoru se skoro zavrtjelo od šoka. Ovo je bilo gore od bilo čega što je mogao zamisliti. Pad Anlahlana činio se neznatnim u usporedbi s onim što je Badgor doista namjeravao učiniti. Osim što je, naravno, već i samo otvoriti dveri kaosa trebalo biti nemoguće; utjecati na njega s predvidivim posljedicama po pojedini odraz nije se moglo ni zamisliti.
“Da budem iskren”, rekao je polako, “ne vidim kako bi to moglo proći neprimijećeno.” Nije imao pojma kako namjeravaju preoblikovati svoj odraz, ali nije se usudio izravno to priznati.
“To i ja kažem”, reče Helair. “Morat ćemo stvoriti četverosmjernu vezu. A ja nisam uvjeren čak ni da je to uopće moguće, bar ne s ljudima. I sasvim sigurno nema načina da bilo tko u takvoj vezi učini nešto a da ostalo troje to ne znaju.”
“Vidio si spise koje nam je donio onaj svećenik…”
“Iminius”, dopuni je Helair.
“Tako je. Tamo piše da su veze između ljudi i Starijih nekad bile moguće.”
“Nije me briga što piše u nekim starim ljudskim zapisima.” Helair je zamahnuo vilicom. “Već mjesecima pokušavamo, i ni jedno ljudsko biće ne može čak ni stići do sivozora, a kamoli u njemu stvoriti vezu. A bez toga će sve biti uzalud. Da en Anlahlan”, okrenuo se Enaoru. “Misliš li ti da je ljudima moguće ući u sivozor?”
“Ali oni imaju bit”, rekla je Kathailin prije nego što je Enaor smislio kako bi izbjegao pitanje. “Jesu tamo.”
“Jesu, ali nikad toga nisu svjesni!” Čuvar zida strese glavom. “Ovo je ludost, Kathailin, čista ludost. Jedine koje makar i shvaćaju o čemu govorimo su svećenice Matrielen, ali ni one nemaju dovoljno koncentracije.”
“Još ih nismo baš puno isprobali. Kad Iminius dovede još žena, vidjet ćemo.” Kathailin povuče još jedan dim iz nargile i slegne ramenima. “Njih bar ima puno.”
Hrana u Enaorovim ustima izgubila je okus. Činilo mu se da je ovdje opasno čak i pomisliti na Kalaide, ali morat će joj se ubrzo javiti, bar da joj kaže neka pobjegne i ne približava se. Ježio se od nehajnog Kathailinina glasa kad bi govorila o ljudima.
Kao prizvana tim mislima, oštra crta bola okružila mu je desni zglob, a zatim lijevi. Prepoznao je osjećaj: stezanje užeta.
Povezani postovi:
Povezano