Trideset i peto poglavlje

“Batharon ga lovio, što je sad?” Enaor je skočio s kreveta i odjurio u dnevnu sobu po mač. Istresao ga je iz toka, a onda stane kraj vrata, pokušavajući shvatiti užurbane zvukove iz hodnika.

“Što se događa?” Kalaidin glas kraj njegovog ramena bio je sasvim tih. U jednoj ruci je držala njegov bodež, u drugoj njegovu odjeću. Lice joj je bilo napeto ali mirno. Ratnica.

Nije se mogao suzdržati: ispružio je ruku i dotakao joj lice. “Što sam ti učinio, Kalaide?”

Iznenađeno ga je pogledala. “Kako to misliš?”

Bljesak munje zatresao je prozore. Ovo nije čas za grižnju savjesti. “Ništa.” Uzeo je od nje svoju košulju. “Čekaj.”

Buka izvana se stišavala. Jasno: ostatak hodnika vjerojatno su zauzeli niži kalhanski časnici. Njih će prve pozvati na obranu.

“Netko nas napada.”

“Tko?” Kalaide je spustila ostatak njegove odjeće preko stolca i otišla mu po čizme, zatakavši bodež za pojas. S otrcanom crvenom haljinom, izgledala je kao jedna od onih žena koje slijede ghardsku vojsku.… Daj dalje!

Trideset i četvrto poglavlje

“Enaor?” Kalaide je zastala. “Helair, jesi li siguran da je ovo pravo mjesto?”

“Tako su mi rekli.”

Kalaide se okrenula da sakrije osmijeh. Premda joj je Helair iskazao samo brižnost, stojeći nad njom kao počasna straža kad ju je Enaorov polubrat došao ispitati, Kalaide nije htjela pobuditi njegovu znatiželju pokazujući mu koliko poznaje Nar Reolis. Bio je drag, ali nešto u njemu bilo je pogrešno. Kalaide nije znala zašto tako osjeća. Možda naprosto zato što je veći dio Helairove brižnosti izgleda proizlazio iz činjenice da ona nosi Enaorovog nasljednika.

Enaorovo dijete. Pomisao ju je skoro opet paralizirala. Vrijeme se poklapalo, ali još se činilo nemogućim. Konačno, sudjelovala je u Ljetoslavnim obredima svake godine još otkako je napunila šesnaestu, i nikad se ništa nije dogodilo. Kako se sad dogodilo, u samo jednoj noći ludila?

Moralo je biti ludilo; nije bilo drugog naziva za takvu bezumnu strast, jaču od bilo čega što je ikad iskusila u Hramu. Još se sjećala sveprožimajuće potrebe da se približe, još i još, besprijekornog načina kako su njihova tijela odgovarala jedno drugom na dodir, čistog osjećaja ispunjenosti kad je skliznula rukama uz njegova bedra i natjerala ga na težak, bespomoćan uzdah.… Daj dalje!

Trideset i treće poglavlje

“Da en.” Stražarica pred Kathailinim odajama kimnula je glavom u znak poštovanja i koraknula u stranu da propusti Enaora. “Lai enna vas očekuje.” Udarila je helebardom o pod, a vrata su se otvorila.

Kathailin je nalakćeno ležala na ležaljci, umotana u halju plavu kao početak ljetne noći, s nargilom kraj sebe. Kad je Enaor ušao, pružila mu je ruku ne ustajući.

“Anlahlan. Drago mi je što si održao riječ.” Nasmiješila se. “Užasno bih se razočarala kad ne bi bio vrijedan svoga nasljeđa.”

Enaor nije prihvatio pruženu ruku. Umjesto toga, stisnutom šakom si je dodirnuo prsa. Pozdrav između dvoje vojskovođa: htio je da stvari ostanu ogoljene. “Žao mi je što toliko kasnim, Kalhana”, rekao je. “Imao sam malih problema.”

Kathailin podigne glavu. “Kakvih?”

“Tvoj saveznik osumnjičio je moju sluškinju za uhođenje, i više-manje je zatvorio u Helairovoj sobi.” Prišao je stolu kraj vrata, odabrao vrč s vinom i čašu. “Pitao sam se bi li se to moglo nekako srediti.”

Lai enna Kalhana namršteno je sjela.… Daj dalje!

Trideset i drugo poglavlje

“Tako brzo si odustao od naše pogodbe?” Badgorov osmijeh možda je bio i iskreno tužan. “Znači da sam ti i opet previše vjerovao.”

Enaor podigne obrve. “Zašto tako misliš?”

“Stražar mi je rekao da si u podrumu i provodiš eksperimente na jednom mom zatvoreniku. Sad te nalazim sa ženom u rukama. Ako magija Starijih nije postigla prilično nevjerojatan napredak, mislim da imam pravo biti bar malčice sumnjičav.”

“Misliš na ovo?” Enaor je pogledao Kalaide kao da je potpuno zaboravio na nju. “To je trebala biti Helairova pomoćnica, ali onesvijestila se kad je vidjela krv. Samo je nosim gore.”

Helair se pojavio iza njegovih leđa, malo zadihan ali dovoljno pametan da samo promrmlja neodređen pozdrav.

Badgor zlovoljno puhne. “Neću te ni pitati hoćeš li potvrditi njegovu priču, čuvaru zida”, rekao je, spuštajući se da bolje pogleda Kalaide. “Sigurno si čuo svaku riječ.” Posegnuo je da makne kosu s Kalaidine lica. Enaor ju je skoro izmakao od njegova dodira, ali se na vrijeme zaustavio.… Daj dalje!

Trideset i prvo poglavlje

“Helair?” Enaor je pokucao na čuvareva vrata, onda pritisne dlan o glatko drvo. Mora se smiriti, zaboraviti na sve osim prvog sljedećeg koraka. Ako ga je Badgor suočio s Inae kako bi ga izbacio iz takta, uspjelo mu je u potpunosti – a sad nije vrijeme za to. Enaor duboko udahne, tjerajući si mišiće da se opuste. Isto onoliko mrtva kao i prije, ništa više, ništa manje… naprosto mrtva…

Vrata su se otvorila dva sumnjičava prsta, a zatim širom kad ga je Helair prepoznao. “Da en? Što je?”

“Moram prihvatiti tvoju ponudu, Helari. Odmah.”

Čuvar zida je stao u stranu da ga pusti proći, zabrinuto mu proučavajući lice. “Naravno. Što se dogodilo?”

“Ispričat ću ti kasnije. Moram smjesta imati mogućnost sigurnog kontakta.” Sjeo je na krevet i s ispričavanjem raširio ruke. “Sigurnog i diskretnog.”

Helair je stresao glavom uz još jedan od svojih kratkih osmijeha. “Razumijem, da en”, reče blago. “Samo čas.”

Enaor ga je promatrao dok je sklapao oči u koncentraciji.… Daj dalje!