Ama, naravno da lažem, i naravno da imam komentara. Npr., ako svijet ide svome kraju, možda je to i zaslužio. Ili kako je ovo lijep primjer da poduzetnička klima stvara nevjerojatne domete ljudskog duha. Ili… ma, uostalom, pogledajte sami. Nije vic: frajeri je fakat patentirao svoju napravu, i traži investitore. Za… pokretnu pokretnu stazu.
… Daj dalje!
Kao i sva ostala područja života, tako je i duhovnost podložna promjenama. Tako je internetsko doba iznjedrilo bar dva bitna pokreta: Pastafarijance, odnosno Crkvu letećeg špagetona, poznatijeg kao FSM, tj. Flying Spaghetti Monster, te Nevidljive Ružičaste Jednoroge, koji su mi dodatno simpatični i zato što znam tko ih je prvi smislio — neobično zabavan čovjek po imenu Steve Ely.
No, ni klasična religija nije ostala bez modifikacija. Tako, osim što možete čitati već dobar dio Biblije preveden na lolkatski, možete doznati i kako bi Geneza izgledala na Facebooku, i vidjeti što bi Noa napisao o potopu da je to činio putem bloga.
A sad, sociolozi i psiholozi, navalite izvlačiti zaključke. Ostalima želim dobru zabavu…… Daj dalje!
“Kalaide, jeste li dobro?” Sorg je zastao kraj vrata tunela i zabrinuto se okrenuo k njoj. Kalaide kimne, čekajući da mučnina prođe. Mogla je biti znak opasnosti, ili uzrokovana trudnoćom, ili nešto što joj je stiglo kroz vezu s Enaorom. Nije imala ni vremena ni snage da počne provjeravati mogućnosti, pa je odlučila naprosto otpisati to kao posljedicu napora. Znala je da će joj trebati puno odmora: Helair ju je upozorio da su trudnoće kod Starijih teške.
“Dobro sam, Sorg, ne brinite.” Bilo bi joj još bolje da je uspjela pronaći luk koji je ostavila u prolazu, ali nije ga bilo. To je zapravo trebala biti dobra vijest: jedina osoba koja ga je mogla pokupiti bila je Nascila. Znači da je još živa. A kako nisu našli ni tijelo, možda je i Kolion preživio.
Sklopivši oči, Kalaide se prisilila da ne slijedi tu misao. Ubrzo će joj trebati sva koncentracija. Moraju brzo pronaći Harajce ako im žele koristiti.
“Desno, kraj vrata”, rekla je Sorgu oslonivši se na zid.… Daj dalje!
Čovjek se zove Job Koelewijn, i konceptualni je umjetnik koji se voli igrati s knjigama. Najnovije mu je djelo benzinska pumpa u prirodnoj veličini napravljena od omota knjiga. (znatiželjnici je mogu vidjeti ovdje) Meni se, međutim, više sviđa ovo drugo djelo, nastalo još 2005. godine i naslovljeno “lemniscaat”, tj. lemniskat, odnosno matematički simbol beskonačnosti. Ne, nije osobito praktično — zamislite kako je jednostavno iskopati nešto s unutarnje strane — ali da izgleda sjajno, o tome, mislim, nema dvojbe. A još k tome, kako kaže autor, simbolički izražava kako umjetnička djela preživljavaju “ponekad skrivena, ponekad na razini pogleda, dovoljno blizu da ih se dotakne, pa onda godinama zaboravljena, zagurana iza drugih knjiga”. Kao netko tko vječito kuburi s policama, moram priznati, bar ovaj zadnji dio i te kako dobro razumijem…… Daj dalje!
Inače nemam običaj komentirati reklame i druge užase koji se vrte po televiziji. Naprosto, preferiram pozitivne primjere nad negativnima. Ali sad zbilja ne mogu izdržati bez reakcije.
Ne znam, naime, je li netko primijetio T-comovu reklamu za uslugu 988. Na stranu duga verzija, koja je imala fatalnu pogrešku1 , ali jesam li ja zbilja jedina koja se iživcirala kad je u skraćenoj verziji od sveg njegovog više ili manje uvjerljivog znanja o brojevima ostao samo krupni plan tri dekoltea i komentar “pet-tri-pet”? Dakle, nije toliko važno što T-comov čovjek napamet izračuna jednakost s dvije nepoznanice, nije toliko važno što pogledom prebroji zvijezde (pa makar i krivo!) — ne, najvažniji selling point za T-com jest što je u stanju usputno precizno ocijeniti tri žene koje prolaze kraj njega.
Iskreno, kad su reklame za pivo šovinističke, to me donekle manje dira — naprosto, znam da je njihova ciljana publika pretežno muška, i mogu bar shvatiti rezoniranje ljudi koji slažu reklame tako da privuku muškarce i fućka im se za žene2 .… Daj dalje!
Od sutra, 26.11., počinju drugi Dani Marije Jurić Zagorke. Evo malo o programu:
Dani se otvaraju projekcijom dokumentarno-igranog filma Zagorka, redateljice Biljane Čakić Veselič u KIC-u, 26. studenog u 19 sati.
Središnji dio ovogodišnjih dana je znanstveni skup u suorganizaciji Centra za ženske studije i Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na kojem će se prvog dana (petak, 28. studenog) predstaviti rezultati novih književnokritičkih istraživanja o Zagorki, dok će drugi dan skupa (subota, 29. studenog) biti posvećen temi Feminizam i popularna kultura, na tragu Zagorkinog novinarskog djelovanja kao urednice ženskih časopisa.
Tu se sad opet ja ubacujem, da napomenem kako ću u subotu, negdje između 12.00 i 14.00 sati, govoriti i ja, i to na temu prikaza žena u kriminalističkim pričama, a istog dana govorit će i Igor Marković, na temu alternativnih heroina u opusu Tatjane Jambrišak. Pa, koga zanima, nek’ izvoli!
A ima još zanimljivih stvari:
Skup se održava u Novinarskom domu u Zagrebu, gdje će u pauzi, u petak u 12h, biti promoviran i zbornik radova s prošlogodišnjeg vrlo uspješnog znanstvenog skupa, naslovljen Neznana junakinja – nova čitanja Zagorke (urednice Maša Grdešić i Slavica Jakobović Fribec).
… Daj dalje!
Za razliku od nekih, ja se ne uzrujavam oko svojih godina. I, ako mi netko želi čestitati što danas otkrivam smisao života, univerzuma i svega ostalog, neka to slobodno učini.
Da, torta na slici je još jedna od onih nevjerojatnih sanktpeterburških torti.… Daj dalje!
To jest, još ga nema, ali kad ga bude imala, izgledat će ovako. Naravno, s obzirom na financijsku krizu koja trese svijet, vrlo je moguće da ćemo se još načekati dok vidimo pravu verziju, zasad projiciranu za 2013. godinu. No, u međuvremenu bar možemo uživati u simulaciji.… Daj dalje!
OK, ona Deathstar torta je bila kul. Ali ono što radi žena po imenu Zhanna iz St. Petersburga nije samo obično kul, nego je doista impresivna umjetnost. Sve što vidite na slikama su torte, i svaki pa i najmanji njihov dio je u potpunosti jestiv. Wow.
Koga zanima, još puno slika ima ovdje, na sajtu English Russia.… Daj dalje!
“Gospo Kalaide? Gospodaru? Rekli su mi da – ispričavam se!” Vrata su se zalupila tako brzo da je Kalaide jedva stigla prepoznati Sorgov glas. Otvorila je oči i dotakla Enaorovo rame.
“Možda bismo trebali za njim”, rekla je, smiješeći se.
Enaor kimne. Izvukao se iz uskog prostora između naslonjača i stola. “Kad bar ne bi sve uzimao tako strašno ozbiljno”, rekao je, pružajući joj ruku da lakše ustane.
“Nisam sigurna da to uvijek radi. Ali mi smo sad sve što ima.” Poljubila je Enaora u obraz. “Shvati to kao pripremu.”
Enaor je načas zbunjeno zurio u nju, onda mu se kutovi očiju nasmiješe. “Ali bit će ružno ako pokušam na njemu naučiti mijenjati pelene.”
Zahihotavši, Kalaide ga gurne prema vratima. “Za to ćemo ti pronaći neko strpljivo štene”, rekla je. “Požuri.”
Mrmljajući nešto o razlikama između dvonožnih i četveronožnih beba, Enaor ju je pustio da ga izgura kroz vrata. Sorg je stajao oslonjen na zid, punih ruku.
“Oprosti, Sorg”, rekao je Enaor.… Daj dalje!
Pajtonovcima dozlogrdilo što se po YouToubeu nalaze hrpe njihovih isječaka. I evo kako odgovaraju.
Ukoliko imate želje i volje baviti se dobrovoljnim radom, ali briga za napuštene mačiće i čitanje gluhoj djeci vas ne privlače pretjerano, uključite se u projekt neobičnog naziva Galaxy Zoo.
Radi se o volonterskom znanstvenom projektu u kojem se klasificiraju slike galaksija dobivene robotičkim teleskopom unutar Sloan Digital Sky Survey, inače jednom od najopsežnijih projekata “inventure” neba.
Fora je u tome što, dakle, pregledavate fotografije galaksija i klasificirate ih u skladu s određenim pravilima (prema obliku, prema rotaciji…) Kažu, naime, sudionici u Galaxy Zoo projektu, da su ljudi neusporedivo bolji od računala kad treba prepoznati određene oblike i uočiti pravilnosti u njima. A dodatno je mrak, jer se tako nađete u položaju da promatrate galaksije koje ni jedno ljudsko biće još nije vidjelo! Dobro, naravno, svaku galaksiju na uvid dobije dvadesetak volontera, ali svejedno, priznajte da je fora. Pa, ako imate malo vremena, odsurfajte do galaktičkog zoo vrta…… Daj dalje!
Svi mi esefičari često se žalimo da nemamo dovoljno prilike doći u dodir sa spekulativnom fikcijom koja nije angloameričkog podrijetla. Problemi su tu višestruki, od toga da mnogi imaju problema s ne-engleskim jezicima, pa do toga da je do nekih stvari jednostavno gotovo nemoguće doći.
Baš zato, zanimljivo je vidjeti kako su tome problemu pristupili Filipinci. Njih dvoje, Charles Tan i Mia Tijam, složili su “virtualnu antologiju” filipinskih spekulativnih pripovjedaka na engleskom, i stavili je na web. Kažu, osim toga, da je upravo spekulativna fikcija područje koje se na Filipinima naglo i snažno razvija u posljednje vrijeme. Prema tome, nemate više izlika: em je na engleskom, em je na internetu. Idite i informirajte se o filipinskoj spekulativnoj fikciji!… Daj dalje!
Prije ravno 1000 godina, u ranom 11. stoljeću, japanska plemkinja po imenu Murasaki Shikibu napisala je djelo koje se danas smatra prvim romanom, Priču o Genđiju odnosno, na originalu, Genji monogatari.
Glavni junak priče, Genđi, je sin cara i njegove najdraže konkubine Kiricubo. Od rođenja mu je prorečena sjajna budućnost, ali mu majka umire vrlo rano, izmučena dvorskom ljubomorom i spletkama. Ostavši bez potpore na dvoru, Genđi postaje običan građanin i član ne-carskog klana.
Genđi odrasta u neobično lijepog i nadarenog mladića, no careva nova supruga Kokiden i njena obitelj i dalje ga se boje. U prvom dijelu priče, pratimo Genđija u raznim, uglavnom nesretnim ljubavnim pothvatima, sve do ugovorenog vjenčanja, rođenja sina, i otkrića mlade djevojke Murasaki, koja ga podsjeća na njegovu prvu ljubav, carevu konkubinu navodno vrlo sličnu Genđijevoj majci, gospu Fuđicubo. Osim što odvodi Murasaki u svoju kuću kako bi je odgojio u savršenu ženu, Genđi se potajno sastaje i sa samom Fuđicubo, koja s njime dobiva dijete.… Daj dalje!
OK, mene i inače doma optužuju da sam Trekkie. Ali moram priznati da mi ovaj foršpan1 izaziva dvojake reakcije. S jedne strane, koliko se s ne baš dobre snimke može vidjeti, izgleda prilično dobro. A s druge, da liči na ST, baš i ne liči. No, dobro. Vidjet ćemo.
_________________________________
Uočavanje planeta izvan Sunčeva sustava nije osobita novost. No, dosad se postojanje tih i takvih planeta uglavnom izvodilo – to jest, zaključivalo se da planeti tu ili tamo postoje po nečem drugom. A sad — tadaaam! — imamo i prve fotografije jednog planeta izvan našeg solarca.
Science Express (internetsko predizdanje časopisa Science) još je prošli tjedan objavilo čak dva rada koji uključuju izravnu opservaciju, to jest prave žive fotke ne-solarnih planeta. Oba sustava kruže oko mladih zvijezda tipa A, koje su prilično blistave i masivnije od Sunca. Zahvaljujući tome, planeti se stvaraju na većoj udaljenosti od svojih zvijezda, a relativna mladost cijelih sustava — zvijezde su procijenjene na manje od 300 milijuna godina svaka — znači da su planeti još zagrijani od svojih gravitacijskih kolapsa, te imaju infracrveni sjaj koji je vidljiv kad se emisije samih zvijezda priguše.
Naravno, to sve zajedno ne znači da je planete bilo lako uočiti: oba su rada nastala nakon više godina promatranja. U prvom slučaju, središnja zvijezda sustava zove se Fomalhaut, udaljena je oko 25 svjetlosnih godina od Zemlje, a starost joj se procjenjuje između 100 i 300 milijuna godina.… Daj dalje!
Nemam riječi. Naprosto, kliknite, prebacite na full screen, i uživajte.
U ovome.… Daj dalje!
Neke stvari koje donose novi mediji su prilično starinske. LOLCats, na primjer, samo su varijacija na ono što su ljudi odavno radili — “sinkroniziranje” svojih kućnih ljubimaca. No neke stvari koje su se pojavile kao običaji su doista neizvedive bez pomoći novih medija. Jedan od najboljih primjera za to je vjerojatno rikrolanje, posve neizvedivo bez linkanja. A drugi fenomen, koji je započeo s buffalaxovim stavljanjem lažnih engleskih titlova na bolivudske songove, nedavno je doživio novu varijantu: doslovizaciju. “Doslovne” verzije videa tako uzimaju vizualnu podlogu, ali mijenjaju tekstove tako da ih prilagode onome što se vidi. Iskreno, stvar je pomalo djetinjasta ali, s druge strane, neki bendovi izrazito pretencioznih tekstova praktički sami mame da ih se doslovizira. Evo, recimo, RHCP…
See more funny videos at Funny or Die… Daj dalje!
“Ženo? Kalaide!” Enaor je sjeo u krevetu i pokušao odrediti odakle dolazi dojam mučnine koji ga je probudio. Činio se udaljen, besmislen, i zato je znao da dolazi od Kalaide. Nije bila kraj njega. Usprkos njegovoj iscrpljenosti, zaspala je prije njega, odbacivši samo bodež i sklupčavši se na rubu kreveta kao umorno mače, ali sad joj je jedini trag bio užurbano odbačen pokrivač.
Enaor je pogledao kroz prozor i vidio kako dnevno svjetlo prodire kroz oblacima zastrto nebo; nisu dugo spavali. Tišina u dvorištu potvrdila je njegovu pretpostavku. Nekoliko sati, ne više.
Nešto se kretalo u kupaonici. Enaor je pokušao ustati bez da povrati, automatski dohvaćajući bodež sa stolića kraj kreveta. Što im se to događa, zapitao se, teturajući prema kupaonici uz duboke udisaje koji su bar malo ublaživali mučninu.
Kalaide je klečala kraj kade, bespomoćno se držeći za rub. Enaor pusti bodež i podmetne joj ruku pod čelo kao oslonac. Stigla je samo dograbiti njegovu slobodnu ruku prije no što ju je uhvatio još jedan grč.… Daj dalje!
Evo, za sve one koji su jako znatiželjni, konačno stiže i zemljovid koji prati Svećenicu Mjeseca. Naravno, kliknite da si ga povećate…
Na Something Awful sajtu raspravljalo se o tome kako bi klasici izgledali da su nastali danas. Dakle, kad ih se ne bi objavljivalo u onim uštogljenim izdanjima s klasičnim slikama, već da se Dostojevski i ostala bratija moraju boriti s najnovijim Danom Brownom za pozornost publike. Neka rješenja baš i nisu neka, ali neka su prekrasna. Uostalom, pogledajte sami:
Ako vas zanimaju sve slike, možete ih pogledati ovdje.
(Hvala Goranu koji mi je dojavio!)… Daj dalje!
Upozorenje: ako ne volite spojlere, smjesta odsurfajte dalje! Smjesta! Ostali, kliknite na sličicu i uživajte…
Jedna od zanimljivih osobina interneta jest, svakako, i produkcija novih mema. Neki su zabavni, neki samo dosadni, neki počnu zabavno pa postanu dosadni, a ovo je… ne znam. Što je ovo?
Više detalja i raznih drugih verzija možete pogledati ovdje.… Daj dalje!
Izašao je 3. broj jedinog domaćeg časopisa za teoriju i praksu spekulativne fikcije. Evo kako ga predstavlja uredništvo:
“Prvi ozbiljni časopis za prezentaciju i proučavanje kvalitetnog, široko postavljenog SF-a, kako hrvatskog tako i svjetskog, koliko teorije toliko i prakse” (Zarez)
“Stručan pristup, preglednost i kvalitetan izbor priloga” (Vijenac)
“SF literatura u Hrvatskoj napokon je privedena ozbiljnom bavljenju” (Zarez)U trećem broju književnoga časopisa za znanstvenu fantastiku UBIQ sa čak 13 novela predstavljaju se vodeći suvremeni domaći pisci znanstvene fantastike (Darko Macan, Tatjana Jambrišak, Zoran Vlahović, Dario Rukavina, Vesna Gorše, Zoran Krušvar), ali i nova imena (Sandra Obradović, Manuela Zlatar, Nada Mihaljević), pri čemu je niz novela hibridne naravi, nastao na rubu žanra pa i eksperimenta, odnosno pisan više kao “spekulativna fikcija” a manje kao tradicionalno shvaćena znanstvena fantastika. Uz to, ovaj broj donosi i “input” domaćeg fantasyja, dok se u teorijskome dijelu raspravlja o Zagorkinu SF romanu Crveni ocean te o sličnostima i razlikama vampirskog horora i špijunskog romana.
A tu je i sadržaj:
Uvodnik
Novele
Dario Rukavina: Dva otiska i još jedan
Tatjana Jambrišak i Darko Macan: Besmrtni slučaj
Zoran Vlahović: …je najteže
Biljana Mateljan: Način doma našega
Lidija Beatović: Tula
Sandra Obradović: Kako na nebu, tako i na zemlji
Zoran Krušvar: Tako biti mora
Branko Pihač: Projekt Delta
Nada Mihaljević: Kraljeva jabuka
Vesna Gorše: Kapsula Silver
Darko Macan: Put za Stumu
Gordana Kokanović-Krušelj: Črtova zamka
Manuela Zlatar: Zlatom pišeš
Kritička praksa
Tanja Cvitko: Slovenska znanstvena fantastika
Tomislav Šakić: Zagorka i počeci hrvatske znanstvene fantastike
Milena Benini: Dečko, dama, vampir, špijun
Lavie Tidhar: Znanstvena fantastika, globalizacija i Narodna Republika Kina
Autori i suradnici u trećem broju
Dakle, ako nekome zvuči dovoljno zanimljivo, možete se odmah otputiti do weba Superknjižare i nabaviti svoj primjerak.… Daj dalje!
Svećenica Mjeseca od danas je opremljena i Rječnikom. Mapa stiže uskoro…
Za povratak na trideset i šesto poglavlje, krenite ovuda.… Daj dalje!
“Kalaide? Helair?” Enaor je projurio kroz kuhinjska vrata, zubima zatežući čvor na svome improviziranom zavoju. Povez je usporio krvarenje i omogućio mu bar dio pokretljivosti u desnom ramenu; zasad će morati biti dovoljno.
Kuhinja je bila prazna, i na prvi pogled nije pružala razloga za brigu. Ali vidio je da se skupina napadača odvojila od glavne gužve kod vrata i krenula uokolo. Potražit će neki prozor i pokušati se probiti iza obrambenih linija. Nije bilo drugog objašnjenja.
“Ti, Narg”, naredio je preko ramena, “uzmi tri čovjeka, pretraži kuhinjski vrt i kozje obore. Ostali, raširite se po prizemlju. Okrenite svaki stolac, otvorite svaki ormar, probodite svaki krevet. Nikamo ne ulazite sami. Idemo.”
Ljudi su ga smjesta poslušali, nestajući kroz razna vrata. Pragmatičan kao i uvijek, Badgor je na početku bitke odjednom otkrio bratimstvo i odvukao Enaora od snaga Starijih, dajući mu barldirachen, jedinicu od šesnaest ljudi, kao osobnu stražu. Enaor je bio prilično siguran da im je uloga bar na početku bila da paze na njega i pobrinu se da se bori na Badgorovoj strani, ali sretna slučajnost smjestila ga je na pravo mjesto u pravom trenutku: golom rukom je zaustavio sjekiru na putu prema Badgorovim prsima.… Daj dalje!
Japanski institut za fizikalna i kemijska istraživanja RIKEN objavio je da su uspješno klonirali miševe pomoću stanica uzetih s mišjih leševa koji su godinama ležali u frizerima. Miševi koji su 16 godina proveli na temperaturi od -20 stupnjeva Celzija upotrijebljeni su kao izvor za kloniranje posebnom tehnikom, u kojoj se jezgre iz moždanih stanica vade nakon što se tkivo rastoči u posebnoj otopini. Zatim se konvencionalnim transferom jezgre, u kojem se materijal iz zamrznutih miševa prebacuje u jajašca zdravih miševa, stvaraju embrijski klonovi iz moždanih stanica. Nakon toga više nije bio problem napraviti “klasične” klonove, i zamrznuti miševi proizveli su četiri živa i zdrava nova miša, odnosno mišja klona.
Najzanimljivije u cijeloj priči jest to što su miševi, kad su porasli, bili u stanju normalno se razmnožavati s drugim zdravim miševima — što je inače čest problem u kloniranju.
A sve skupa je posebno zanimljivo jer otvara mogućnost kloniranja kao načina rekreacije izumrlih životinjskih vrsta. Prvi na redu u ovakvom postupku vjerojatno bi bili mamuti, iz jednostavnog razloga što mamuta očuvanih u ledu ima na bacanje (dobro, ne baš na bacanje, ali svakako najviše među sačuvanim ostacima izumrlih vrsta — procjenjuje se da ima oko 10,000 sačuvanih, duboko smrznutih mamuta).… Daj dalje!
Stephen Fry je jedna posve iznimna osoba. Osim što je sjajan glumac, neobično duhovit čovjek i vrstan ljubitelj suvremene tehnologije1 još je i bloger, i spada među one (relativno rijetke) ljude za koje mogu mirno reći da se ne slažem uvijek sa svime što kaže, ali nikad ne kaže ništa što nije argumentirano, civilizirano i suvislo. Zbog svega toga, redovno pratim njegov blog (link je uvijek na popisu desno), ali morala sam posebno izdvojiti najnoviji post, pravu pravcatu odu jeziku, uživanju u jeziku, i, last but not least, slobodi jezika kao živog entiteta koji se razvija na načine koji obično nisu svima dopadljivi, pa čak ni prihvatljivi.
I, premda nevoljko, moram priznati da se, na kraju balade, zapravo slažem s njim. Da, kao i Fry, nisam imuna na čistunske reakcije: ne mogu ni pobrojati koliko sam se puta iznervirala slušajući ljude koji govore “u vezi toga”2, koliko puta sam si opsovala u bradu na pozive “pošaljite nam vaš odgovor”3.… Daj dalje!
Možda jeste, a možda niste razmišljali o anarhizmu. Anarhizam je čudna zvijerka, a danas već ima toliko različitih inkarnacija da ga je ponekad teško prispodobiti onome što se događalo početkom dvadesetog stoljeća. No, uostalom — bilo što što se događalo početkom dvadesetog stoljeća teško je prispodobiti onome što se događa danas. Baš zato, čini mi se vrlo zanimljivim pratiti nove razvoje anarhističke misli. Koja je, usput budi rečeno, daleko od bilo kakvog sivila. Tako je, na primjer, Jim Munroe, u suradnji s ilustratorom Marcom Nguijem, napravio strip koji govori o tome kako se u današnje doba može promišljati anarhizam. Ne kao revolucija s bombama — ta je slika anarhizma već odavno zastarjela — već kao alternativni načini organizacije vlastitog života. Koja, između ostaloga, može dobro doći kao inspiracija i svima drugima koji na ovaj ili onaj način pokušavaju ostvariti vlastitu viziju života u današnjem društvu. Uostalom, što da vam pričam: pročitajte ovaj kratak strip, pa promislite sami. (Ako kliknete na sliku, otvorit će vam se veliki pop-up prozor u kojem ćete lakše čitati.… Daj dalje!
Nedavno je Glas Koncila optužio “sukobe na ljevici” za sva zla koja se događaju, uključujući tu i nedavna mafijaška ubojstva. Naravno, dodatnu je krivicu natovario lijevo orijentiranim i sumanuto liberalnim medijima, koji šire strahotu i užas umjesto da se bave propagiranjem pravih poruka. S druge strane, i unutar medija pojavljuju se razni sukobi, ukojima jedni mediji optužju druge za senzacionalizam i neprofesionalnost. A koliko su naši mediji zapravo profesionalni, lijepo se može vidjeti iz ovog pregleda naslova. Komentari su moji.
Jutarnji:
ZATUKAO ŽENU SJEKIROM, SKOČIO U BUNAR PA SE OBJESIO
To se zove upornost!
Jutarnji:
UBILA MUŽA KUHINJSKOM KRPOM
Kako? Kako?
Glas Istre:
UBIJENA ŽENA PUCALA NA VOJNIKE
Jer da je ubijena žena pucala na civile, to ne bi bila vijest.
Jutarnji:
OBILJEŽEN DAN BORBE PROTIV ANTIFAŽIZMA
Ovo nije samo problem Jutarnjeg; puno naših medija imalo je istu formulaciju. Frojdovska omaška, možda?
Jutarnji:
TERAPIJA JAHANJEM INVALIDNE DJECE
A pomaže li i kad se jaše zdravu djecu?
Jutarnji:
ANTE GOTOVINA LOKALIZIRAN
Sreća da nije globaliziran.… Daj dalje!
.
Mileramu je udomio
.