Stephen Fry je jedna posve iznimna osoba. Osim što je sjajan glumac, neobično duhovit čovjek i vrstan ljubitelj suvremene tehnologije1 još je i bloger, i spada među one (relativno rijetke) ljude za koje mogu mirno reći da se ne slažem uvijek sa svime što kaže, ali nikad ne kaže ništa što nije argumentirano, civilizirano i suvislo. Zbog svega toga, redovno pratim njegov blog (link je uvijek na popisu desno), ali morala sam posebno izdvojiti najnoviji post, pravu pravcatu odu jeziku, uživanju u jeziku, i, last but not least, slobodi jezika kao živog entiteta koji se razvija na načine koji obično nisu svima dopadljivi, pa čak ni prihvatljivi.
I, premda nevoljko, moram priznati da se, na kraju balade, zapravo slažem s njim. Da, kao i Fry, nisam imuna na čistunske reakcije: ne mogu ni pobrojati koliko sam se puta iznervirala slušajući ljude koji govore “u vezi toga”2, koliko puta sam si opsovala u bradu na pozive “pošaljite nam vaš odgovor”3. Ali moram isto tako priznati da su to sve, najvjerojatnije, prirodni putevi kojima jezik hoće, kani i namjerava poći, i da svima nama čistuncima ne preostaje ništa drugo do li zavaliti se u sjedala, grickati kokice, i promatrati jezičnu evoluciju na djelu.
Osobito u našim hrvatskim uvjetima, čini mi se da bi ljudi i te kako morali stati i poslušati Frya i ono što on ima reći4. Jer, za razliku od Engleza, mi smo imali prilike i iz prve ruke vidjeti što se događa kad se pokuša kočiti prirodni razvoj jezika, i kako to izgleda kad se počne nasilno određivati što je u jeziku prihvatljivo a što nije. Istini za volju, Fry govori o engleskom, jeziku koji bar nema pred sobom prijetnju gubljenja identiteta, no, dovraga, koliki su jezici preživjeli razdoblje kad je latinski bio lingua franca i pokupili iz njega hrpe latinizama a da nisu pri tome izumrli? I je li doista bolje svaki čas čupati kosu nad nezgrapnim, nasilnim prijevodima, ili pustiti jezik da ono što ima potrebu prevesti prevede, a ono što nema naprosto ukrade?
Znam da će sigurno biti ljudi koji će se razljutiti nad ovim postom. I prije samo nekoliko godina, i mene bi razljutio. Ali sad… pa, ne znam. Hajde, recite i vi nešto.
_________________________________- da, ne šalim se, čovjek je doista vrstan ljubitelj, nije ni to tako lako kao što se čini [↩]
- a ne “u vezi s tim” [↩]
- umjesto “svoj odgovor” [↩]
- a ne “za reći” [↩]
Povezani postovi:
Povezano
Komentari
Postano 11.4.2008. u 12:59 am u kategoriji Citati, Politika, Teorija. Raspravu o ovom postu možete pratiti preko RSS 2.0 feeda. Možete komentirati, ili trackbackati sa svoga sajta.
| Zasnovano na dizajnu by 
Probam čitati i onda mi bude kao s njegovom radio emisijom o klasičnoj muzici: na prvi pogled zanimljivo, na drugi razvučeno i ne baš zanimljivo. Valjda ne volim Fryja.
Vjerojatno je stvar u ukusima. Meni ga je zabavno čitati čak i kad se oduševljava Jobsovim proizvodima… De gustibus.