Japanski institut za fizikalna i kemijska istraživanja RIKEN objavio je da su uspješno klonirali miševe pomoću stanica uzetih s mišjih leševa koji su godinama ležali u frizerima. Miševi koji su 16 godina proveli na temperaturi od -20 stupnjeva Celzija upotrijebljeni su kao izvor za kloniranje posebnom tehnikom, u kojoj se jezgre iz moždanih stanica vade nakon što se tkivo rastoči u posebnoj otopini. Zatim se konvencionalnim transferom jezgre, u kojem se materijal iz zamrznutih miševa prebacuje u jajašca zdravih miševa, stvaraju embrijski klonovi iz moždanih stanica. Nakon toga više nije bio problem napraviti “klasične” klonove, i zamrznuti miševi proizveli su četiri živa i zdrava nova miša, odnosno mišja klona.
Najzanimljivije u cijeloj priči jest to što su miševi, kad su porasli, bili u stanju normalno se razmnožavati s drugim zdravim miševima — što je inače čest problem u kloniranju.
A sve skupa je posebno zanimljivo jer otvara mogućnost kloniranja kao načina rekreacije izumrlih životinjskih vrsta. Prvi na redu u ovakvom postupku vjerojatno bi bili mamuti, iz jednostavnog razloga što mamuta očuvanih u ledu ima na bacanje (dobro, ne baš na bacanje, ali svakako najviše među sačuvanim ostacima izumrlih vrsta — procjenjuje se da ima oko 10,000 sačuvanih, duboko smrznutih mamuta). Prošle godine je, na primjer, pronađeno dobro očuvano mamutsko mladunče u ledu, i poslano je upravo japanskim istraživačima, te će možda upravo ono poslužiti kao izvor materijala za moguću rekonstrukciju mamuta.
A koliko je stvar već daleko dospjela, najbolje se vidi po tome što je na japanskom sveučilištu Kinki1 pokrenut projekt Stvaranje mamuta, japanske organizacije koja želi obnoviti mamute kloniranjem. Projekt vodi biolog Akira Iritani, koji je ujedno i japanski koordinator projekta Pleistocenski Park, koji namjerava stvoriti ne jurski već, eto, pleistocenski park u sjevernom Sibiru, i nada se da će ga nastaniti mamutima i drugim životinjama od prije 20 000 godina, uključujući tu dlakave nosoroge, sibirske tigrove, stepske lavove, i pretke sibirskih konja.
O tome kakvi sve problemi mogu nastati s Pleistocenskim parkom neću ni pričat, no postavlja se pitanje hoće li na Zemlji ubrzo biti mjesta za bilo kakve parkove. Osobito kad se uzme u obzir da zagrijavanje ide neugodno brzo, a razina mora raste višestruko brže nego što se očekivalo. Tako se ljetos na jednoj konferenciji u Canberri raspravljalo o tome kako bi se moglo dogoditi da potpuno izgubimo arktički ljetni led do 2012. godine2 što bi moglo dovesti do podizanja razine mora za 8 metara. Inače, projekcije bazirane na podizanju razine mora od samo jednog metra predviđaju da bi oko milijardu ljudi moglo ostati bez domova. U Britaniji je krhanje obale već došlo do domova, Australija i Novi Zeland boje se da će im propasti oko 270,000 kuća.
Na našu sreću, Hrvatska izgleda nije u velikoj opasnosti. Za sada. Ali ako se želite poigrati, ovdje imate kartu u koju možete unijeti pretpostavljeno podizanje razine mora i vidjeti koliko će i čega gdje nestati.
Ili se možete prihvatiti tipkovnice i iskoristiti sve ovo kao inspiraciju, recimo… Jer je to sigurno bolje od skrivanja u kut i pokrivanja po glavi.
Više o miševima: Pink Tentacle.
Više o dizanju mora: Dissident Voice.
_________________________________
| Design by MB | 
