Spomenula sam da sam prevodila, ali nisam precizirala što. E, pa, jedna od stvari kojima sam se bavila ovog ljeta bilo je i prevođenje jedne krasne stvari: Moorcockove serije o Elricu. Prvi tom ovog omnibus izdanja možete očekivati u izdanju Zagrebačke naklade negdje za Interliber, a u međuvremenu, za one koji možda nisu upoznati s likom i djelom Njegova Veličanstva Elrica, 428. cara Melnibonéa, ponavljam jedan stari članak s nekadašnjeg Futurinog sajta. Uživajte.

Laku noć, bjelokosi prinče

Michael Moorcock objavio je prošlog tjedna¹ da je konačno predao finalnu verziju rukopisa za posljednji i zadnji roman iz serijala o Elricu. Da, dobro ste pročitali: ako je vjerovati autoru, neće više biti romana o Elricu. Niti, kad smo već pri tome, o bilo kojem drugom avataru Vječitog junaka. Ako znate o čemu govorimo, izvadite pepeo i pozovite narikače. A ako ne znate, informirajte se.

Dakle, za one koji ne znaju — a vjerojatno ih ima podosta, budući da je Moorcock u Hrvata tragično neprevođen — Elric od Melnibonéa vjerojatno je najpoznatije od mnogih otjelovljenja Moorcockova Vječitog junaka, lika koji se, poput neke vrste anti-Artura, pojavljuje kad se za to pojavi potreba i spašava svijet, odnosno multiverzum. Istovremeno, međutim, ni Elric ni drugi oblici branitelja (Jerry Cornelius, grof von Bek, Hawkmoon, Corum…) nemaju gotovo ni jednu od onih iritantnih dobrica-karakteristika karakterističnih za klasične junake: nisu dobri, nisu ljubazni prema staricama (o djevama bajnim da ni ne govorimo), i većinom su skloni samosažaljenju i zanovijetanju. Bez obzira na to (odnosno, naravno, upravo zato), Elric je već s prvim svojim pojavljivanjem 1961. godine zadobio nepodijeljene simpatije publike, između ostaloga i zato što je bio tako beskrajno cool: albino ratnik u crnom oklopu, crvenih očiju i opremljen mačem Buronošom koji proždire duše.

Sâm Moorcock opisao je ono što je radio na početku Elrica kao ‘svjesno konstruiranu pornografiju’ no, bez obzira na kritičke analize, ostaje činjenica da je Elric bio njegov najpopularniji lik (a bilo ih je oho-ho puno) te da su se obožavatelji, kad se Moorcock 1989. godine nakon podulje pauze vratio Elricu, oduševili samom činjenicom što se Bijeli Vuk vratio među žive. Mnogi su, doduše, bili iznenađeni i uvrijeđeni kad su otkrili da su novi romani o Elricu drugačiji od prve serije: u prosjeku, gotovo su dvostruko dulji, manje se oslanjaju na akciju a više na dijaloge, a Elric se, kako su neki komentirali, ‘sve manje tuče, a sve više nariče’.

No ni ta promjena, koju su drugi čitatelji doživjeli kao napredak, nije bitno utjecala na popularnost serijala ili lika. Oduvijek kontroverzan i već odavno opremljen kultnim sljedbeništvom, Moorcock je nastavio kročiti svojim putem i sad je, konačno, dovršio ‘zadnju i posljednju’ trilogiju o Elricu, započetu 2001. godine. Završna knjiga zove se The White Wolf’s Son (Sin Bijelog Vuka), a objavit će je, kao i prethodna dva iz ove trilogije (The Dreamthief’s Daughter i The Skrayling Tree), američki nakladnik Warner Aspect, u lipnju ove godine. Dodatna je zanimljivost da neće biti britanskog izdanja (Moorcock je Britanac koji već godinama uglavnom živi u Americi) već će, kao i prethodni roman iz trilogije, postojati samo američko. Moorcock je to objasnio samo time što je ‘prethodni roman povukao u Ameriku’, ne dodajući razloge; no, u današnje doba, to i nije toliko važno, jer Amazon je dostupan svuda.

No, a sad malo i za one koji Elrica i društvo već odavno poznaju i cijene: ‘Sin Bijelog Vuka okupit će ponovno većinu glavnih avatara Vječitog junaka u velikom finalu’, rekao je sâm Moorcock komentirajući završetak serijala. ‘Najveći dio ispričan je iz gledišta unuke grofa von Beka, koja je upoznala Elrica u prethodna dva romana iz trilogije. Roman ulazi u priču iz nekoliko neobičnih smjerova, od kojih se neki odvijaju u drugim univerzumima, a neki u našem. Mirenburg, Grad U Jesenjim Zvijezdama² središte je većine događanja, ali dio se odvija i u Londri iz priča o Hawkmoonu.’

A upitan zašto će to biti posljednji prozni roman o Elricu, Moorcock tumači: ‘Zato što je jako teško stalno proizvoditi fantasy-romane koji su vjerni očekivanjima čitateljstva a ipak su originalni. Budući da je žanr apsorbirao sve moje ideje i tehnike, a ja sam počeo sa željom da pišem izvan žanrovskih ograničenja, sad sam u sličnom položaju kao Bob Dylan. On kaže da je, kako bi ostao vjeran samome sebi, morao pronaći nove načine pisanja i izvođenja.’

Moorcock dodaje: ‘Ne zanima me naprosto dodavati nove slojeve već postojećem žanru. Sve što smo radili u New Worldsima ³ bili su pokušaji da pronađemo nove narativne konvencije kojima ćemo izraziti individualne vizije. Kad skoro sve što radite poberu i drugi, to ide u suprotnom smjeru od traženja individualnog narativnoga glasa.’

Inače, ako ste se pitali zašto smo tamo gore naglasili da je riječ o proznom romanu, ne paničarite: koliko god originalan, ni Moorcock još nije počeo najavljivati romane u stihovima. No postoje i grafički romani (kako je u zadnje vrijeme pristojno nazivati ambicioznije stripove). Najnoviju seriju, Elric: The Making of a Sorcerer, izdaju DC Comics, a dosad su izašla tri od najavljena četiri nastavka.

Moorcock to objašnjava: ‘Grafički romani ne stavljaju pred mene iste zahtjeve. Kroz grafičke romane mogu pisati jednostavnu, nadnaravnu, pustolovnu fikciju, jer ne osjećam istu obvezu da stvaram nove narativne metode.⁴ ‘Trenutni grafički roman o Elricu je baš zato puno bliži izvornim knjigama o Elricu. Zapravo, kako sam se udubio u tu formu, mislim da su mi priče postale sve bolje i bolje. Mislim da će zadnji dio tetralogije biti jako dobar!’

‘Osim toga’, dodaje Moorcock, ‘puno više ovisim o svome suradniku, koji stvara zanimljive narativne obrate i prezentaciju koja mi se čini svježom. Walter Simonson je veliki umjetnik i sjajan čovjek za suradnju. Također sam uživao i pišući Toma Stronga, koji je više u duhu priča kakve sam radio u Fabulous Harbours, dakle varijacija na postojeće forme, uglavnom popularnu književnost. Dvodijelni Tom Strong je priča o gusarima koja uključuje Kapetana Zodijaka (Elrica) kao negativca, a među glavnim likovima pojavljuje se i Ruža.’ ⁵

Osim Elrica, Moorcock se i dalje bavi drugim projektima. Rukopis The Vengeance of Rome je skoro završen, a trebao bi izaći u jesen 2005. godine. ‘Prilično sam uvjeren da je Vengeance of Rome u mnogo smislova najbolja knjiga koju sam ikad napisao. Dugo mi je i trebalo! Sad sam skoro oslobođen tereta koji sam preuzeo prije 25 godine, da proizvedem vlastitu počast stradalima u Holokaustu nastojeći otkriti koliko se elemenata urotilo da ga omoguće.’

A ima i drugih planova: ‘Sljedeći mi je projekt sjećanje na Mervyna i Maeve Peake, koji se zasad zove Love (premda sad već ima puno knjiga koje se tako zovu!). Osim toga, pišem i tekst za knjigu Peakovih crteža, koja će se zvati Život i pustolovine kapetana Crackersa. Prvo izdanje će biti na francuskom.’

Sve drugo što želite doznati o Michaelu Moorcocku naći ćete ovdje .

Stripove o Elricu možete pronaći ovdje .

1. bilo je to 2005. godine [↩]
2. naslov još jednog od romana iz serije o Vječitom junaku [↩]
3. Samo za one jako, jako mlade: časopis New Worlds pod Moorcockovom uredničkom palicom bio je jedno od ključnih mjesta britanskog novog vala koji je smijenio Campbellovsku eru u žanru. Tamo su počeli ljudi poput Briana Aldissa, Normana Spinrada, i J.G.Ballarda. [↩]
4. Što će na ovu izjavu reći stripaši? nap.Fut. [↩]
5. još jedan od likova iz serijala o Elricu, nap.Fut. [↩]