Zašto je važno kornjačama dopustiti da se deklariraju kao vjeverice

Digla se velika frka oko Zvijeri plišanih. Ne zato što je knjiga loša – jer nije, dapače, dobra je – i ne zato što je knjiga strašna – iako to jest. Već zato što se u knjizi – o, užasa! – krši heteronormativnost.

 Krši je se na dva osnovna načina: jedan je taj što, umjesto heteroseksualnog para, na kraju zajedno žive dvije djevojke koje će jednog dana postati mama i mama.

 Drugi je taj što se jedan od likova u knjizi, inače kornjača po imenu Kornelija, osjeća i deklarira kao – vjeverica.

 Ako vam je ovo smiješno, to je bila i autorova namjera. Dapače, to se i naglašava, time što se svako malo, kad se spomene Kornelija, u zagradi pojavljuje napomena kako ona samo izgleda kao kornjača, a zapravo je vjeverica. Jer se, eto, tako osjeća.

 Knjiga je izašla već prije nekog vremena, i sve je bilo ok dok nije Kontra uočila ta dva elementa, i istakla Zvijeri plišane kao pozitivan primjer onoga što bi dječja literatura trebala biti: književnost u kojoj se promiču vrijednosti tolerancije, u kojoj se prikazuje širok raspon životnih stilova, i u kojoj se pokazuje kako žene koje vole žene – ili kornjače koje se osjećaju kao vjeverice – nisu čudovišta, već sasvim normalne osobe koje imaju iste probleme, želje i potrebe kao i bilo tko drugi.… Daj dalje!