O povijesti Dana žena sam već pisala. No, bez obzira na to, osjećam potrebu i ove godine naglasiti neke stvari. Npr:
Dan žena nije Valentinovo. Koliko god vas neki mediji pokušavali u to uvjeriti, Dan žena nije dan kad ženama treba kupiti neku sitnicu i pretvarati se da je time sve odrađeno. Osobito ne treba kupovati šminku, donje rublje i slične patrijarhalne gluposti. Dan žena je dan kad se žene prisjećaju svega što su dosad postigle, i pitaju se što još trebaju postići.
Dan žena nije “socijalistički praznik”. Da, potaknule su ga žene koje su se bavile politikom iz socijalističke perspektive, i određen je prema datumu jednog ruskog ženskog protesta, ali, bez obzira na to, osnovna mu je svrha i namjera podsjetiti na ženska prava, tj. na prava žena bez obzira na političku ili bilo koju drugu orijentaciju.
Dan žena je dan za sve. Kao što pitanje jednakosti spolova nije samo žensko pitanje, tako ni Dan žena nije samo “ženski” dan. Ove godine, na primjer, UN je kao središnju temu Dana žena odredio: Žene i muškarci ujedinjeni u eliminiranju nasilja protiv žena.
Dakle, ponavljam: žene, preuzmite Dan žena za sebe. Ne dajte da vam itko kaže da nemate na to pravo, da je to prevaziđeno, nepotrebno, zastarjelo, blesavo. I ne dajte da se Dan žena pretvori u još jedan holmarkizirani praznik koji služi samo prodaji gluposti.
Više o povijesti Dana žena, osim na Milerami, možete naći i ovdje i ovdje.
Službeni sajt Međunarodnog dana žena.
A da ne zaboravim spomenuti i pojedinačna imena, na 8. ožujka rođeno je nekoliko strašnih žena. Osim sjajne glumice i spisateljice Lynn Redgrave (jedne od mnogih nadarenih članica obitelji Redgrave), koja se rodila 8. 3. 1943., tu je još i jedna od najboljih plesačica svih vremena Cyd Charisse, rođena 8. 3. 1922., te, meni osobno najdraža od svih, piratica Anne Bonny.
Anne Bonny rođena je vjerojatno 8.3. 1698. ili 1700. godine u Irskoj. Obitelj je odselila u Charleston u Južnoj Karolini, gdje su se navodno poprilično obogatili vodeći lokalnu plantažu. Anne je od najranije mladosti iskazivala neke osobine po kojima će postati poznata, uključujući tu inteligenciju, privlačnost, odlučnost i hrabrost. Navodno je sa samo 13 godina u svađi nožem probola drugu djevojku, a mladića koji joj se malo prežestoko udvarao tako je premlatila da je morao provesti više tjedana u bolnici. Vrlo mlada ostala je bez majke i morala je sama voditi kućanstvo.
Sa samo šesnaest godina, upoznala je sitnog pirata Jamesa Bonnyja. Prema legendi, Bonny joj se udvarao prvenstveno s namjerom da se dokopa obiteljskog imanja, no plan mu je propao kad se Annin otac odrekao svoje kćeri nakon što se udala za Bonnyja usprkos očevom protivljenju. Po nekim verzijama priče, Anne je to toliko razbjesnilo da je zapalila očevu plantažu.
Anne i James Bonny preselili su u Nassau, na Bahamima. U to doba, Bahami su bili središte piratstva, i bračni par Bonny također se bacio na pljačku. No, 1718. godine, James Bonny se prestrašio i pristao biti doušnikom za novog guvernera Rogersa. Anne se to nije nimalo svidjelo, i odlučila je napustiti svoga mekušnoga muža. Upustila se i u ljubavnu vezu s poznatim piratom Johnom Rackhamom, poznatijim pod nadimkom Calico Jack.
No, James Bonny nije se htio samo tako odreći svoje supruge. Pronašao ju je, odvukao pred guvernera i zahtijevao da je se kazni za preljub (u to doba, kazna za ženski preljub bila je bičevanje) i vrati njemu. U suprotnom, zahtijevao je da je Rackham otkupi od njega. Calico Jack navodno je bio spreman platiti za Anninu slobodu, no ona je to odbila, rekavši da ne želi da je “prodaju i kupuju kao da je stoka”. Radije je izdržala bičevanje, a zatim pobjegla od Jamesa i s Rackhamom se otputila u piratski život.
Bez obzira na priče, Anne se nije trudila “prerušiti u muškarca” kako je posada na Rackhamovom brodu Osveta ne bi primijetila. Po svim zapisima, otvoreno je priznavala da je žensko, i zajedno sa svojom prijateljicom i piraticom Mary Read pomogla je Rackhamu ukrasti brod u Nassauu. Borila se zajedno s muškarcima, i svi članovi posade poštovali su i Anne i Mary. Ubrzo su se obje žene našle na popisu traženih pirata, zajedno s ostatkom Osvetine posade.
Tijekom samo nekoliko mjeseci, Calico Jack, Anne Bonny i ostali uspješno su napadali brodove, i nakupili veliko blago. No, u listopadu 1720. godine, napao ih je brod kapetana Jonathana Barneta, bivšeg pirata koji je radio za guvernera Jamajke. Većina posade slabo se borila, uglavnom zato što su bili previše pijani za neki ozbiljan otpor. Jedine trijezne, Mary Read i Anne Bonny žestoko su se borile, ali na kraju su savladane. Kompletna posada osuđena je na vješanje. No, kako su i Mary i Anne bile trudne, dobile su odgode pogubljenja dok ne rode.
Anne Bonny zatražila je i dobila dopuštenje da bude prisutna na vješanju Calico Jacka. Dok je išao prema vješalima, rekla mu je: “Žao mi je što te tu vidim, Jack, ali da si se borio kao čovjek ne bi te sad vješali kao psa.”
Mary Read umrla je u zatvoru, vjerojatno od groznice, no možda i tijekom poroda. Anne Bonny, pak, naprosto je nestala iz sudskih spisa. Neki zato smatraju da je pobjegla iz zatvora i vratila se piratstvu pod lažnim imenom. No, po drugim spisima, može se zaključiti da je zapravo njen otac uspio isposlovati da je puste i odveo je natrag u CharlesTown u Južnoj Karolini. Tamo je konačno rodila Rackhamovo dijete. Godine 1721. udala se za lokalnog zemljoposjednika Josepha Burleigha, s kojim je imala osmero djece, i umrla 1782., u dobi od osamdeset i dvije godine.
Strašna žena.
| Design by MB | 

stvarno strašna žena.
Strašna?
Ravna muškarcima po krvoločnosti ili štoviše još rabijatnija od njih …
Ajde dobro, pustimo rmantiziranje piratstva na stranu.
Ovdje su jučer gospođa i mala neutrinka dobile po ružu od frendice s kojom smo izašli na večeru. Veli da je to kod njih normalno i da za Dan žena ne moraj cvijeće poklanjati samo muškarci …
Meni je to fora
Znam, piratica je još uvijek piratica… razlog zašto je meni Anne Bonny upala među strašne žene je onaj dio njene biografije kad je radije pristala na bičevanje nego da je Calico Jack otkupi od muža. E, zato mi je strašna žena.
@neutrino: Slažem se, fora je. Jedino što se ja osobno principijelno protivim poklanjanju rezanog cvijeća. Ali to je samo moja idiosinkrazija.
Vratih se ovdje jer sam zaboravio čestitati.
A vidim da mi se nešto slova i pogubilo iz komentara …
Uf …
Ja nemam ništa protiv rezanog cvijeća – ono je za to i uzgajano.
Pa onda – Meiram zabin!
da, taj dio o odbijanju otkupa je i mene oduševio. a ono što me još više oduševljava je “divan” običaj kupovanja mlade koji je kod nas neizostavan dio većine svadbi. a kada ja kažem da na mom vjenčanju neće biti nikakvog kupovanja, prodavanja i sličnih transakcija, onda me blijedo gledaju i kažu “ali to je samo šala”… šala ili ne, ja nisam krava na vašaru koju će netko prodavati i kupovati i točka. a nismo daleko stigli dok god mladenke s osmjehom na licu budu prihvaćale takvu “šalu” i dobrovoljno budu prodavane za 100 kn, 10 dkg kave ili kutiju cigareta.
@ neutrino: pa i rekla sam da je to samo moja idiosinkrazija… it’s ok, nije da ja polijevam tete na Cvjetnom placu bojom ili nešto slično. Samo osobno to ne volim.
I da, hvala na čestitkama!
@poison: vjerujem ti. Neopisivo me živciraju ti običaji koji se održavaju “tradicije radi”, a da pri tome nitko ne razmišlja o tome kakve su tradicije u pitanju. Nažalost, mnogima je naprosto jednostavnije učiniti ono što se od njih očekuje nego misliti svojom glavom. Ali to je i inače teško…
[...] Dan žena i Anne Bonny | Milerama [...]