Ovo bi mogla biti jedna od onih vijesti koje u svome izvornom trenutku djeluju beznačajno, a povijest ih kasnije pamti. Ozbiljno.
Radi se, naime, o prijedlogu divovskog digitalnog oblaka koji bi stajao iznad Londona. Da, dobro ste pročitali: oblak, naime, ne bi bio samo virtualni, već i fizički: konstrukcija na 120 metara visokim stupovima držala bi seriju međusobno povezanih plastičnih mjehura koji bi se koristili za prikazivanje slika i podataka, ali i kao vidikovci i park. Prijedlog, koji je podnijela međunarodna skupina arhitekata, umjetnika i inžinjera, izvorno je bila predviđena kao središnja građevina londonskog olimpijskog sela.
No, osim arhitektonske inovativnosti i još jednog koraka u povezivanju virtualnog i stvarnog svijeta, važnost ove vijesti, po meni, leži u tome kako je “oblačna” skupina zamislila financiranje: žele ga, naime, podići tražeći mikrodonacije od velikog broja ljudi. Kako kaže jedan od arhitekata, Carlo Ratti s MIT-a, “Zapravo se radi o tome da se ljudi udruže i podignu Oblak.” Caka je, naime, u tome, što je projekt zamišljen kao izrazito fleksibilna struktura, te će njena krajnja veličina ovisiti o tome koliko para uspiju skupiti, a da se pri tome ne izgubi ništa od suštine. I opet, kaže Ratti: “Oblak možemo izgraditi za 5 ili za 50 milijuna funti.”
Oblak je, tako, jedan od projekata koji se natječu za turističku atrakciju u Olimpijskom parku. Iako krajnji pobjednik još nije određen — o njemu će odlučiti londonski gradonačelnik Boris Johnson — ekipa Oblaka odlučila je svejedno objaviti detalje svoga dizajna i obratiti se javnosti.
A ekipa je zbilja impresivna: uključuje, između ostaloga, i Umberta Eca1 i Tomasa Saracena, njemačkog dizajnera poznatog po plastičnim skulpturama na napuhavanje, a ima potporu i od samog velikog G-a.
Naime, kugle u Oblaku, koje bi trebale biti izrađene od etilen-tetrafluoroetilena, iznimno otpornog a laganog tipa plastike, trebale bi služiti, između ostalog, i kao ekrani na kojima bi se projicirali podaci. Tijekom Olimpijade, na te bi se ekrane, na primjer, prenosio živi feed pretraga koje Londončani unose u Google, čime bi se uživo moglo vidjeti što grad zanima u kojem trenutku. Google bi osigurao feed, a drugi podaci uključivali bi i podatke o vremenu, broj gledatelja, rezultate natjecanja, ili slike Olimpijske baklje.
Strukturalni inženjer koji je osmislio tornjeve, Joerg Schleich, napominje da bi tornjevi bili silno lagani, a stabilizirala bi ih mreža metalnih kablova, koristeći tehnologiju kakva se u japanskim neboderima koristi za zaštitu od zemljotresa. “Mnogi visoki tornjevi došli su prije nas, ali naše postignuće je visoka razina transparencije, minimalno korištenje materijala, i prostrani volumen koji se dobiva kuglama”, kaže Schleich.
A još k tome, sama struktura koristila bi se za prikupljanje energije koja joj je potrebna, tako da bi Oblak trebao “zero power“: imao bi solarne ćelije, dok bi se liftovi služili regenerativnim kočenjem, kakvo se koristi i u nekim hibridnim automobilima, i time bi energiju posjetitelja pretvarali u struju.
Ne čekajući na administraciju, tim je već pokrenuo svoj web, koji se može naći na raisethecloud.org, i već su dobili ponudu od Googlea da im da besplatnu reklamu. Ako zamisao uspije, Google će na vrhu svake pretrage povezane s Londonom 2012 dodati sponzorirani link “1£ za 1 piksel”, što će omogućiti ljudima da doniraju malu svotu novca za projekt.
Promislite malo: ako zamisao uspije, bit će to prva monumentalna zgrada u svijetu podignuta kroz crowd-sourcing, i stajat će kao opipljiv primjer što se sve može postići kroz samoorganizaciju2. Zato držim fige da projekt pobijedi na natječaju. Digne li se Oblak, možda se doista ostvari (onaj pravi) koncept Maja, i zakoračimo u posve novo razdoblje.
Nađeno na BBC-ju.
_________________________________
| Design by MB | 
