Milerama

Ova je vijest, bar po mome, doista izvanredna. Naime, Island ima novu premijerku, ženu po imenu Jóhanna Sigurðardóttir (ovo Sigurðardóttir je patronimik, ne prezime, i po islandskom običaju pristojno je o njoj govoriti kao o Jóhanni). Samo po sebi, ne bi bilo ništa posebno: još od Sirimavo Bandaranaike, u svijetu je bilo podosta premijerki, a Island je, na primjer, već imao i predsjednicu. No, Jóhanna je prva premijerka koja je ujedno i javno deklarirana lezbijka, odnosno prva je otvoreno homoseksualna osoba koja je ikad stupila na čelo neke vlade.

Možda se nekome čini da je to bez veze: kakve bi veze, zaboga, trebala imati nečija seksualna orijentacija s političkom sposobnošću? Slažem se, ama baš nikakve. Žena je i inače očito jako dobro kvalificirana za svoj položaj: rođena 1942. godine, u političke je vode ušla kroz rad u sindikatu stjuardesa, a još 1978. prešla je u političare. Od 1984. do 1993. bila je dopredsjednica islandske Socijal-demokratske stranke, a od 1987. do 1994. godine bila je ministrica socijalnih pitanja u čak četiri različita kabineta. Nakon devet godina provedenih u oporbi, 2003. vratila se u Althing¹ da bi na izborima 2007. godine opet dobila položaj Ministrice za socijalna pitanja i socijalnu sigurnost.

Sve je to bilo divno i krasno dok nije došla globalna kriza, koja je osobito teško pogodila Island. Zbog toga je, 26. siječnja, islandski premijer predao ostavku. A kao njegova nasljednica logično se nametnula Jóhanna, između ostaloga i zato što joj ispitivanja javnosti daju preko 70% podrške², a jedina je ministrica u vladi kojoj je tijekom prošle godine potpora rasla umjesto padala. Naravno, konzervativci se i na Islandu boje što će se dogoditi kad netko tko vjeruje u državnu potporu stanovništvu dođe na vlast, ali, što je zanimljivo, ama baš nitko nije našao ništa problematičnog u Jóhanninom braku sa spisateljicom Jónínom Leósdóttir, s kojom se vjenčala 2002. godine. Njih dvije imaju i troje sad već poodrasle djece, od čega je dvoje iz davnašnjeg Jóhanninog braka. I nikoga to nimalo ne smeta, niti je Islandskoj vladi problem to napisati na službenoj stranici s Jóhanninom biografijom³.

Uzevši u obzir da Island ponosno stoji na prvom mjestu po Indeksu ljudskog razvoja, da je četvrta najsretnija zemlja na svijetu, ima nezaposlenost oko 1%⁴, pismenost oko 100%⁵ ovo možda i nije osobito čudno. Ali svejedno me silno veseli. Jóhanni mogu samo poželjeti puno sreće, i reći — a što drugo?

Strašna žena.

1. islandski parlament [↩]
2. možete li zamisliti takve postotke negdje južnije? [↩]
3. ne bojte se, nije na islandskom već na engleskom [↩]
4. ne, ne fali mi nikakva nula [↩]
5. ne, nema nula viška [↩]