Na današnji dan, 29. svibnja 1979. godine, umrla je Mary Pickford, kanadska glumica, suosnivačica studija United Artists i jedna od trideset i šestero osnivača Akademije filmske umjetnosti i znanosti, institucije koja dodjeljuje Oskare.
Rodila se 8. travnja 1892. godine kao Gladys Louise Smith, u Torontu. Njen otac nije imao stalnog posla, a majka joj je bila Charlotte Hennessy, rođena kao Elsie Charlotte Printer a znana još i kao Charlotte Smith Pickford, koja je i sama bila glumica, da bi se kasnije posvetila menadžerskoj karijeri, kao jedan od najvećih poslovnih umova Hollywooda. Upravljala je, tako, kompanijom svoje kćeri, Mary Pickford Film Company, a poznata je po tome što je svojoj kćeri isposlovala ugovor za milijun dolara godišnje, prvi milijunski ugovor u američkoj filmskoj industriji.
Mary je bila prvo Charlottino dijete. Kako joj je otac bio metodist, a majka katolkinja, Gladys Louise krštena je u obje crkve, pri čemu joj je na drugom krštenju majka promijenila srednje ime u Mary. Nakon rođenja još dvoje djece, Jacka i Lottie, njihov otac, alkoholičar, napustio je obitelj, prepustivši Charlotte da se brine za sve. Kako bi prehranila djecu, Charlotte je radila kao švelja, a počela je i iznajmljivati sobu u kući. Preko jednog od stanara, sedmogodišnja Mary dobila je svoju prvu ulogu, u kazalištu Princess Theatre u Torontu. Gluma joj je otprve sjela, pa su se zaredale sve veće i veće uloge, koje su dosegle vrhunac s ulogom male Eve u Čiča Tominoj kolibi.
Do početka 20. stoljeća, cijela obitelj bavila se glumom, i pošla na turneju SAD-om. No, sve se to slabo plaćalo, i Mary Pickford odlučila je jedno ljeto posvetiti potrazi za ulogom na Broadwayu, s namjerom da, ako ne uspije, zauvijek napusti glumu. No, dobila je ulogu, u komadu Warrenovi iz Virginije, koji je napisao William C. deMille. Među glumcima se nalazio i autorov tada posve nepoznat brat, Cecil B. deMille. Za potrebe plakata, neupadljiva Gladys Smith postala je Mary Pickford, ali je, nakon završetka prikazivanja, opet ostala bez posla.
Dvije godine kasnije, 1909., D.W.Griffith upoznao je Mary Pickford na testiranju glumaca, i smjesta uočio njen veliki talent i sposobnost filmske – za razliku od kazališne – glume. Toliko mu se svidjela da je pristao platiti joj 10 dolara dnevno, u trenutku kad su svi glumci njegove kompanije zarađivali samo 5, pa čak joj i zajamčiti minimum od 40 dolara tjedno1 .
Tako je započela karijera Mary Pickford u kompaniji Biograph, u kojoj je igrala doslovno sve: majke, mlade djevojke, goropadnice, robinje, Indijanke, prostitutke… Sama Pickford rekla je kako je “odlučila da ću, ako se uguram u što više filmova, postati poznata, i tako stvoriti potražnju za svoj rad.” Samo te prve godine, Pickford je snimila 51 film – i to počevši od travnja!
Sljedeće godine, cijela je kompanija krenula u Los Angeles, gdje je svjetlo bilo bolje nego u New Yorku, osobito po zimi. Prema običaju toga doba, ime joj se nije pojavljivalo na špici filma, ali već nakon prvih nekoliko filmova, publika ju je zapazila i zapamtila, po prepoznatljivim “zlatnim kovrčama”. Zato su kina često njene filmove reklamirala plakatima s natpisom “Djevojka zlatnih kovrča”, “Zlatokosa”, pa čak i “Biographova djevojka”.
U prosincu 1910., Pickford odlazi iz Biographa, i prebacuje se u studio IMP, kojeg će 1912. pojesti Universal Pictures. No, uvjeti rada nisu joj odgovarali, pa se vratila Griffithu i snimila još nekoliko filmova, da bi se kasnije vratila na Broadway.
Iako je predstava bila prilično uspješna, Pickford je igrajući u kazalištu shvatila da joj nedostaje film, i od 1913. odlučila je posvetiti se isključivo filmskoj glumi. Pridružila se kompaniji Adolpha Zukora Famous Players2, jednoj od prvih koja je proizvodila dugometražne filmove.
Zukorova teorija bila je da je glavna prednost dugometražnog filma repliciranje kazališnih predstava, te je prvu ulogu za Pickford pronašao upravo u brodvejskom komadu koji je zadnji odigrala, A Good Little Devil. Film je, međutim, ispao strašno loš, baš zbog ukočenog ponavljanja kazališne predstave, pa ga je čak i Pickford nazvala “smrtonosnim”. No, zato su njene uloge u “filmskim” filmovima nastavile privlačiti publiku. Osobito je bio važan film Hearts Adrift, snimljen 1914. godine, jer je nakon izvrsnih kritika i ogromne zarade Pickford zatražila – i dobila – povišicu plaće. Osim toga, bio je to prvi film za koji je njeno ime išlo iznad naslova.
Što nije ni čudno: Pickford je nastojala nadgledati sve dijelove svojih filmova, od ekipe preko scenarija, do montaže i promocije. Kad je 1916. godine i službeno dobila ovlasti nad time, odbila je sudjelovati u block-bookingu, tada standardnoj praksi da se kino-dvoranama dopusti prikazivanje popularnog filma jedino ako zajedno s njime prihvate i neki drugi, obično loš film po izboru studija.
Svoju popularnost stavila je u službu domovine tijekom Prvog svjetskog rata. Tako je, zajedno sa Chaplinom, Douglasom Fairbanskom i Marie Dressler, prodavala ratne obveznice, a na aukciji je ponudila i jednu od svojih slavnih kovrča, koja je prodana za tada astronomskih 15 000 dolara. U samo jednom navratu, u Chicagu, prodala je oko 5 milijuna ratnih obveznica, što joj je prskrbilo čin počasne pukovnice u američkoj vojsci.
Do 1916. godine, Mary Pickford smatrali su najpopularnijom glumicom u Americi, ako ne i na svijetu, a jedina zvijezda u svijetu filma koja joj se uopće mogla približiti bio je Charlie Chaplin. Taj uspjeh kritičari su pripisivali “blistavoj nježnosti u čeličnom zagrljaju prizemne opakosti”. Sve do dvadesetih godina, Pickford je smatrana najslavnijom ženom na svijetu.
Iste te godine, potpisala je novi ugovor s Zukorom, kojim je dobila punu kontrolu nad produkcijom svojih filmova, kao i tada rekordnu plaću od 10 000 dolara tjedno. 1918., prekinula je s Paramountom i postala producentica, a 1919., zajedno s D.W.Griffithom, Charliejem Chaplinom i Douglasom Fairbanksom oformila je nezavisnu filmsku kompaniju United Artists, u kojoj su glumci imali kontrolu ne samo nad produkcijom, već i nad distribucijom svojih filmova.
Prije nastanka United Artists, holivudski studiji imali su pod svojom kontrolom ne samo produkciju, već i distrbuciju filmova, kao vlasnici kino-dvorana. Zbog toga su filmaši često morali pristajati na utjecaj studija, jer je odbiti značilo – ostati bez distribucije. United Artists zato su funkcionirali kao distributeri, nudeći neovisnim filmovima svoja kina, kao i vezu za slobodna kina drugih kompanija. Kreativna kontrola ostajala je u potpunosti u rukama onih koji su filmove radili. Kao suosnivačica UA, producentica i zvijezda vlastitih filmova, Pickford je postala najmoćnija žena Hollywooda – nešto što još nitko nije nadmašio.
Osim toga, zamislila je i osnovala Motion Picture Relief Fund, organizaciju koja pomaže glumcima u nevolji. Iskoristivši fondove koji su preostali od njene superuspješne prodaje obveznica, 1921. godine uspostavljen je MPRF, a 1932. i Payroll Pledge Program, sustav koji je studijskim zaposlenicima omogućio da odvajaju pola posto svoje zarade za MPRF kako bi mu osigurali financiranje. Zahvaljujući tom sustavu, MPRF je 1940. godine kupio zemljište i izgradio Motion Picture Country House and Hospital, starački dom i bolnicu za glumce u financijskim problemima.
Godine 1920., snimila je film Pollyanna, koji je zaradio više od milijun (tadašnjih!) dolara. Iste godine udala se za Douglasa Fairbanksa, no tijekom medenog mjeseca u Londonu i Parizu, morala se nekoliko puta doslovno skrivati da bi se zaštitila od obožavatelja: u Parizu, zaključala se u hladnjaču za meso koju su onda kamionom morali odvesti s tržnice da bi je oslobodili fanova. Pickford i Fairbanks bili su također i prvi glumci koji su ostavili otiske ruku u cementu Graumana, a svi su ih nazivali “holivudskim kraljevskim parom”. No baš ta javna priroda braka dovest će i do njegovog raspada tridesetih godina.
Prije toga, do kraja dvadesetih, Pickford će snimiti još mnogo filmova, među kojima se osobito ističu Vrapci, film koji se smatra jednim od najpoetičnijih nijemih filmova uopće. No, krajem dvadesetih, njen svijet stubokom će se promijeniti. Godine 1928. godine, prvo joj umire majka. Reagirajući na to, Pickford će odrezati svoju slavnu kosu – vijest koja je dospjela na naslovnice svih tadašnjih novina. Kad se tako kratkokosa pojavila u svome prvom zvučnom filmu, Koketa, 1929. godine, publika je bila duboko razočarana. Iako su kritičari bili oduševljeni filmom – ta joj je uloga donijela i Oskara – zvučni filmovi Mary Pickford naprosto nisu uspijevali privući publiku. Tako joj je sljedeći film, u kojem je glumila sa svojim tadašnjim suprugom Douglasom Fairbanksom, Ukroćena goropadnica, posve propao u kino-dvoranama. Godine 1933., nakon smrti svoga brata Jacka, posve se prestala baviti glumom, i posvetila se samo produkciji. Ostala je u UA sve do 1956. godine, kad je svoj udio u UA prodala za tri milijuna dolara.
U tridesetima je propao i brak s Fairbanksom, te su se 1936. godine i službeno razveli, a iste godine umrla joj je i sestra Lottie. Kasnije, Fairbanskov sin tvrdit će da su, usprkos naknadnim brakovima, njih dvoje žalili zbog propasti veze do kraja života. No, 1937. godine, Pickford se udala za Charlesa Rogersa, a kako nije mogla imati djece, usvojili su dvoje, Roxanne i Ronalda. Kao majka, navodno nije bila osobito topla, no Ronnie je znatno kasnije rekao: “Nikad je neću zaboraviti. Bila je dobra žena.”
Dvije godine kasnije, 1939., Fairbanks umire od srčanog udara. Navodno je, čuvši tu vijest, Mary Pickford briznula u plač i uzviknula: “Moj dragi je umro”. Bez obzira na to, brak se održao sve do Pickfordine smrti.
Nakon povlačenja s ekrana, Pickford je postala sve povučenija i povučenija, uglavnom se ne mičući sa svoga imanja Pickfair, te primajući posjete samo od svoje najbolje prijateljice Lillian Gish i posinka Douglasa Fairbanksa Jr. Do polovice šezdesetih, čak je i s time prestala, i pristajala je razgovarati s ljudima izvan obitelji samo preko telefona. Kad je 1976. godine dobila počasnog Oskara za životno djelo, Akademija među čijim je osnivačima bila poslala je ekipu u njenu kuću da snime govor zahvale.
Mary Pickford umrla je 29. svibnja 1979. godine, u dobi od 87 godina.
Strašna žena.
_________________________________
| Design by MB | 
Hvala puno na ovoj zanimljivoj biografiji! Tvoj blog je jedan od rijetkih na kojem se mogu naći takvi sadržaji
Jesi li možda za razmjenu linkova?
[...] članaka o strašnim ženama ; tu su se tako našle biografije poznate “flapper girl” Mary Pickford, teoretičarke i spisateljice Suzanne Lilar, prve filmske redateljice ikad Alice Guy, [...]
Razmjena linkova uvijek i rado, a posebno mi je drago što moje strašne žene ne prolaze neprimijećeno!