Njujorška umjetnica Kacie Kinzer odlučila je svojim novim projektom, Tweenbots, proučiti odnos između ljudi i robota. Njeni “tweenboti” zapravo i nisu baš bogzna kakvi roboti, više su varijacija na robotske igračke kojih se sjećamo mi malo stariji. Napravljeni su s kućištima od kartona, i mogu se kretati samo ravno naprijed. Ali imaju nasmiješena lica, i opremljeni su zastavicama na kojima piše “HELP ME”. Osim toga, svaki od robota ima na svojoj zastavici zapisano i svoje odredište.
Sad već shvaćate u čemu je štos: robotska autorica Kinzer puštala je svoje robote u prometnim dijelovima grada, te zatim bilježila što će se dogoditi. Možda pomalo iznenađujuće, ali dosad su svi pušteni roboti uspjeli ispuniti svoje misije, neki možda malo sporije, neki malo brže, ali svi su čitavi stigli na odredišta.
E, sad, nekako se neizbježno postavlja pitanje jesu li to stanovnici New Yorka doista onoliko drugačiji od svojih prosječnih sunarodnjaka kao što sami vole tvrditi, jesu li ljudi općenito jednostavno bolji nego što smo danas skloni misliti, ili je pak stvar baš u tome što su u ovoj interakciji sudjelovali sićušni robotići djetinjeg izgleda.
Kacie Kinzer pratila je sve svoje robote iz daleka, pa je tako svjedočila i nekim neočekivanim događajima. Kako kaže na svome sajtu, jedan je čovjek usmjerio robota u smjeru suprotnom od onog u kojem se prije kretao, i još mu objasnio: “Ne možeš tuda, izaći ćeš na cestu!”
Naravno, to što su roboti napravljeni od kartona igralo je dvojaku ulogu: činilo ih je dodatno ranjivima — a ipak su svi preživjeli — no, istovremeno je, primijetila bih, umanjivalo njihovu primjetnu vrijednost. Bilo kako bilo, ostaje činjenica da su dosad, kako rekoh, svi roboti postigli svoj cilj, svi do jednog uz ljudsku pomoć. Pa sad vi sami smislite zašto je bilo tako. Ili pogledajte kako je izgledala prva misija, s jednog na drugi kraj parka na Washington Squareu.
| Design by MB | 
Strašno mi se svidjela ideja i izvedba
Asimov bi bio ponosan