Ama, da, znamo. Svi već odavna slinimo za Watchmenima i Wolverineom. Dobro, neki više za jednim, neki više za drugim, ali tu smo negdje. Osim toga, od velikih naslova, ove godine očekuje nas Terminatorov novi nastavak, Salvation, jedanaesti, redizajnirani prednastavak Star Treka, pa i Dreamworksov Monsters vs. Aliens s Hughom Lauriejem među glasovima.
No, osim visokobudžetnih produkcija, SF ove godine ima i nekih zanimljivih filmova koji su snimljeni s lovom prikupljenom iz džepova ekipe, ili, u najmanju ruku, nisu dobili tako velike i pompozne najave kao što je slučaj s prethodno spomenutim naslovima. A budući da se s našim kinima nikad ne zna, pa možda za neke od ovih filmova ni ne čujemo, evo pregleda nekih od zanimljivijih “malih” SF-ova za 2009., po preporukama ljudi sa SF Signala i Iconocritica.
Da, snimljen je po knjizi koja nije baš oduševila esefičare, jer se radi o još jednom od onih poluizleta srednje struje u žanr. Glavni lik, Henry DeTamble, ima genetski poremećaj zbog kojeg povremeno putuje kroz vrijeme, iako nad time nema nikakve kontrole. Priča se, da stvari budu još gore, vrti oko njegove ljubavne priče sa ženom koja nema takvih sposobnosti. Našao se na ovom popisu, kao prvo, zato što glavnu ulogu igra Eric Bana, koji je u stanju ponuditi pristojne role kad ima iole suvisao materijal, a ipak je, ono, naše gore izdanak, ili pupoljak, ili što već. Kao drugo, istom se knjigom inspirirala i serija Journeyman, prikazivana i na našoj televiziji, koja i nije bila totalno loša. Pa ono, dajmo mu bar šansu.
E, ovo je već puno zanimljivije. Radio Free Albemuth je još jedna od sve brojnijih ekranizacija Philipa K. Dicka, i kao takav je zanimljiv sam po sebi. Istina je, PKD-ova djela često u ekranizacijama završavaju kao katastrofa, ali nikad nisu posve nezanimljiva. Osobito kad se uzme u obzir da RFA u svome središtu ima superpokvarenog američkog predsjednika Ferrisa F. Fremonta, koji svojom paranojom dovodi do stvaranja pokreta otpora, koji se organizira putem satelitskog radija (odatle i naslov). Jest da bi film bio znatno ubojitiji da se u međuvremenu nije odigrala inauguracija novog predsjednika, no svejedno će biti zanimljivo vidjeti kako je Dick ovog puta prošao. Osim toga, u filmu se u jednoj od važnijih uloga pojavljuje i Alanis Morisette. Što može biti veliki plus, ali i veliki minus: njena uloga u Dogmi, iako jako dobra, nije baš bila toliko velika da bi se moglo ocijeniti koliko žena stvarno zna glumiti. U svakom slučaju, valja pogledati.
E, ovaj film, najavljen za rujan ove godine, jedan je od onih koji mene osobno baš jako zanimaju. Ne samo zato što ima Brucea Willisa, iako priznajem je to jedan od glavnih razloga (OK, svatko ima svoje slabosti). No i sinopsis mi izgleda zanimljivo: godina je 2054., i ljudi koriste surogate, de facto robote na daljinsko upravljanje, za sve potrebe. No, kad netko počne ubijati surogate i tako na silu vraćati ljude u stvarni svijet, jedan policajac (Willis, naravno) mora po prvi put u više godina napustiti svoj dom kako bi mogao istražiti ubojstva tuđih surogata. Stvar me pomalo podsjeća na Asimovljeve Čelične spilje, a po prvim fotkama čini mi se da bi po atmosferi mogla biti bliže duhu dobrog doktora no što je to bio slučaj s onim filmom Willa Smitha čiji naslov ne želim spominjati. Na pozitivnoj strani, ekipa koja je napisala i režirala film radila je i na Terminatoru. Na negativnoj strani, bio je to Terminator 3. Na pozitivnoj, opet: Bruce Willis. I, ne znam jesam li spomenula: Bruce Willis.
Još jedan film koji me podosta zanima, Franklyn je prvi dugometražni uradak redatelja i scenarista Geralda McMorrowa. Radi se o distopiji smještenoj na razmeđu između suvremenog Londona i zamišljenog Meanwhile Cityja, u kojem društvom čeličnom šakom vlada vjera, a razdvajanje crkve i države je zaboravljeno. Ateistički osvetnik Jonathan Preest1 želi se osloboditi okova vjere, dok s druge strane, u Londonu, duboko religiozni Petar2 dolazi u London u potrazi za svojim nestalim sinom. Ima tu još likova i još pretapanja između svjetova, i sve zajedno mora biti, čini mi se, ili izvrsno ili grozno — no možda će i tako krajnji dojam prvenstveno ovisiti o osobnom ukusu. U svakom slučaju, meni je ovo u rubrici “obavezno pogledati”.
Usprkos traljavom taglineu (“In the near future, you don’t live to play… you’ll play to live”), ovo možda bude i gledljivi akcić. Film se vrti oko mrežne igre “Slayers”, a caka je u tome što neka nova tehnika kontrole uma omogućuje stvaranje masovne multiplayerske igre u stvarnom životu. Glavni junak, znakovitog imena Kable pokušava povratiti svoj identitet i napasti sustav koji ga je pretvorio u lik u igri. Premda najave djeluju kao da će stvar biti mješavina Fight Cluba, Trona i Matrixa, to samo po sebi ne mora biti loše… bar kao film za kokice.
Najavljen za ožujak, Hunter Prey donosi priču o komandosima koji pokušavaju uhvatiti odbjeglog elijenskog zarobljenika koji je pobjegao kad se vojni brod koji ga je prevozio srušio na pusti planet. Ovo zvuči kao jedna od onih stvari kojima je SF samo izlika za pucačinu, no scenarist i redatelj Sandy Collora tvrdi da u filmu “postoje suptilni politički i ekološki tonovi kojima nikoga nisam htio udaviti, ali koji će vas, nadam se, natjerati da promislite o stvarima kao što su rat, politika i trenutni događaji, predstavljajući ih u filmskim situacijama iz izrazito drugačije perspektive.” E, sad, dok bi to moglo zvučati kao obično preseravanje, valja imati na umu da je Collora nekadašnji stručnjak za spec-efekte koji je radio na nekim jako dobrim filmovima, od Predatora do Dogme, tako da sam mu spremna bar donekle pružiti povjerenje.
Ovo nije novi film, već stari: Los Cronocrimenes je španjolski film koji je izašao još 2007. godine, a razlog što se našao ovdje jest taj što će dobiti širu distribuciju ove godine, kao priprema za američki remake koji bi trebao stići ove godine. Moram priznati da nisam pogledala original, no svakako to mislim učiniti prije nego što (ako uopće!) odem gledati holivudsku verziju.
Inače, radi se o filmu koji se bavi putovanjem kroz vrijeme, i čini se da je to jedna od onih “All You Zombies” priča, koje mogu biti izvrsne, a mogu biti i užasno blesave. Prednost mu je da ga američki distributeri sve do sad nisu htjeli pokupiti jer su smatrali priču previše kompliciranom, a i Rotten Tomatoes mu daju vrlo visoke ocjene. Na negativnoj strani, ja sam jedno od onih čudnih stvorenja kojima je Donnie Darko izrazito loš film, proziran od početka do kraja, tako da postoji opasnost da mi se i ovdje dogodi sličan problem.
.jpg)
I opet, film koji me baš zanima. Glavni junak Mjeseca, Sam Bell, približava se kraju svoga rudarskog ugovora na Mjesecu kad mu se počnu događati čudne stvari, i otkriva da skoro ništa nije onakvo kakvim mu se činilo. Zvuči jako jednostavno, i nedvojbeno će u velikoj mjeri ovisiti o uvjerljivosti glavnog glumca, Sama Rockwella, jer je film jedna od onih konstrukcija koja ima gotovo samo jednog glumca. Razlozi za interest uključuju, međutim, baš tu izoliranost (nije bilo napasti da se stvar upropasti spektakularnim efektima), činjenica da se Rockwell dosad u svemu što sam vidjela pokazao kao vrlo solidan glumac, te, last but not least, autor — scenarist i redatelj — filma, Duncan Jones. Niste nikad čuli za njega? Ništa čudno, ovo mu je prvi dugometražni film. Ali, ako ćete mi oprostiti genetsku kvalifikaciju, čovjek je sin Davida Bowieja. Ako je naslijedio bar dio očevog talenta, stvar mora biti zanimljiva.
Film koji je stvorio iščekivanje iako nitko zapravo ne zna o čemu se radi. Zna se da je SF, postoje govorkanja da je baziran na video-igrici ili na nekom kratkom filmu, a ima i obilatu viralnu kampanju po netu, čije primjere možete vidjeti ovdje, ovdje i ovdje. Priznajem, evo: meni su probudili znatiželju. Film se očekuje u kolovozu.
Najavljen za rujan kao i Surogati, Pandorum se bavi sudbinom dvojice astronauta koji se bude na svome brodu izgubivši sjećanje o tome tko su i zašto su tu gdje jesu. A onda još otkriju nešto što bi moglo zaprijetiti cijelom čovječanstvu. Iako to zvuči kao da bi moglo biti najgori kliše, filmovi sa svemirskim brodovima ipak jesu filmovi sa svemirskim brodovima, a bit će i ugodno pogledati neki FSSB u kojem nitko ne maše sabljom (bar se nadam). Osim toga, jedan od astronauta je Dennis Quaid. Koji, doduše, nije Bruce Willis, ali nije ni za odbaciti. Na negativnoj strani, imdb filmu određuje žanr kao action/adventure/horror/sci-fi, što ne sluti na dobro: kad pomislim na bilo koji drugi naslov koji je upao u horror i sf istovremeno, ne mogu se sjetiti ni jednog filma koji bi baš oduševljavao. Recimo da će biti vrijedno probati.
Ne brkati s Districtom 9: ova devetka je postapokaliptična priča o krpenim lutkama. Mislim da se ovome ništa više ne mora dodavati, no, ipak, pripomenimo i da je film zasnovan na kratkom digitalnom crtiću istog naslova iz 2005. godine koji je čak bio nominiran i za Oskara. Ostaje jedino pitanje: može li se ono što je izvrsno funkcioniralo u šest minuta razvući na sat i pol a da se ne raspadne? Treba vidjeti. Na pozitivnoj strani: među producentima su Tim Burton i Timur Bekambetov, koji mi se, ako se sjećate, jako omilio svojom Noćnom stražom. Osim toga, kao što se može vidjeti i po traileru, film nije rađen za klince, ili bar ne za male klince. Meni je zato i ovo na must-see listi.
I eto, to je to. Ako netko misli da sam nešto propustila, neka javi!
_________________________________
| Design by MB | 
