No, dobro. Sturgeonov zakon radio je protiv mene. Prvi ljubić iz moje kontrolne skupine, Tempt Me Tonight autorice Toni Blake, pokazao je sasvim lijepo da onih 90% i te kako postoji i ovom žanru.
Tempt Me Tonight je romantica, ona vrst ljubića koja je izrazito orijentirana na erotski aspekt, ali ipak zadržava osnovne elemente žanra (valja je razlikovati od erotice, koja se pak jednostavno i otvoreno usredotočuje isključivo na seks, dok je ljubavni zaplet posve sekundaran i ne mora čak doći ni do sretnog kraja). Što bi bilo posve u redu — nemam ja ništa protiv seksa, dapače — ali, nakon nekog vremena, tzv. vruće scene postale su toliko jednolične i nezanimljive da su me više podsjećale na makljaže u nekom lošem klonu Spillanea1 , pa sam ih počela tako i tretirati — tj. preskakala sam ih, da dođem do mjesta gdje se radnja nastavlja.
Ovo već samo po sebi vjerojatno govori podosta, no nažalost nije ni blizu jedinom problemu u Tempt Me Tonight. Osnovni zaplet, dakle, prati priču o Trish, koju je neposredno pred odlazak u koledž prevario tadašnji dečko (Joe? valjda Joe.) te je ona provela sljedećih petnaestak godina postajući opaka odvjetnica koja izbjegava pretjerano bliske kontakte s ljudima. Oh, i ne dolazeći u svoj rodni grad, iako živi samo kakvih dva-tri sata vožnje od njega a tamo joj žive roditelji i najbolja prijateljica. Ne pitajte me ništa, ja samo prepričavam.
A sad, nakon rečenih petnaestak godina, starci joj hoće u penziju, pa ona mora provesti tjedan dana u svome idiličnom srednjoameričkom gradiću suptilno nazvanom Eden. Jer… um, ovaj, jer je takav zaplet. Ponovno se susreće s Joeom, koji je imao dovoljno vremena da ne prežali taj jedan trenutak slabosti iz mladosti, i iskre odmah počinju frcati lijevo, desno i sa strane. Naša odrasla i zrela odvjetnica smjesta smisli sjajan plan osvete za svoga zlikovca iz prošlosti, te se odluči samo jednom poseksati s njim i zatim otići. Jer, naravno, svi znamo kako je najbolji način za kažnjavanje plejboja to da se jednom poseksate s njima i zatim im se maknete iz života kako ne bi imali nikakvih problema.
No, čak i savršeni planovi ljudi, miševa i odvjetnica mogu se izjaloviti, pa tako i ovaj: Trish na svoje sveopće iznenađenje otkriva da je seks s Joeom bolji nego bilo koji drugi seks u njenom životu, a duboko u njegovim očima shvaća da i on osjeća isto. Samo što ona ne želi nikakvu vezu, i misli se vratiti svojoj hotšot karijeri čim proda kafić svojih starih i nemoćnih roditelja. Ali Joe je neodoljiv, pa sad slijedi središnji dio romana, u kojem se oni ševe na raznim mjestima, svaki put dosežući novu nevjerojatnu razinu sedmog, osmog, devetog i jedanaestog neba (mislim da sam deseto prespavala) i svaki put otkrivajući da među njima ima i dubljih osjećaja.
I kad već pomislite da su im osjećaji dosegli dno Marijanskog rova, pojavi se Joeova sestra koja se udaje za mafijaša i voli mačiće. Što nema nikakve veze s glavnom radnjom, ne ilustrira ama baš ništa, a ni ne razrješuje se nikako suvislo, ali popunjava nešto prostora između naskakanja glavnih junaka jednog na drugo. Tu je još i Joeova ne-kći (tj., nije mu kći, ali iz nekog čudnog razloga samo Joe i njena mama to znaju, a svi ostali misle da jest) iz prve prevare, koja je dosegla 13 godina ali njena mama, lokalna radodajka, doživljava satori i odlučuje svojoj kćeri priuštiti pravu obitelj s tatom i psom, te se u ključnom trenutku, kad Trish odlučuje odbaciti svoj isprazan gradski život u korist temeljito popunjenog2 malogradskog, skida pred našim nevinašcem, što Trish vidi kroz prozor pa zbriše natrag u svoju odvjetničku kancelariju. Joe je naravno odbija, ali prekasno — cura mu je već zbrisala. Tko bi se tome nadao!
Da se ne kaže kako se baš sve u ovoj knjizi ostavlja nerazriješenim, autorica sad povlači sjajan potez i niotkuda rečenoj mami u krilo baca pravog oca njene kćeri, koji je eto slučajno prije 13 godina prolazio ovuda na putu za marince, a sad se eto slučajno istim putem vraća, i ne može povjerovati kad ugleda klinku koja je pljunuti on. Naravno, odmah ostaje u Edenu, i silno je dobar i drag.
Što isto nema nikakve veze ni sa čim, ali oslobađa Joea (valjda? do ovog momenta već više nitko nije siguran ni u što) da odjuri za Trish u Veliki Grad, upadne taman na njen tulum kojim ona slavi što je postala partnerica (jer, naravno, svi američki odvjetnici koji umjesto najavljenih tjedan dana s posla izostanu tri tjedna postanu partneri), poševi je u njenoj spavaćoj sobi dok se u dnevnoj gosti pitaju što se događa, i zatim uvrijeđeno ode jer se dogodio još jedan nesporazum kakav je uobičajen među odraslim ljudima: nakon što je on rekao da će prodati svoju garažu i preseliti k njoj, ona je rekla “ne, ne!” jer zna koliko mu posao znači, a on nije pričekao ni da ona dovrši rečenicu sa “ja ću odbaciti svoj posao kao svaka normalna žena”3 . To sad daje priliku Trish da u visokim petama i s friškim gaćicama (prethodne joj je Joe strgao) suludo vozi natrag do Edena, i tamo pronađe Joea i objasni mu sve. Još jedna ševa u njegovom kamionu, i svemu je kraj.
Bilo je tu još nekih stvari — neki sudski slučaj s psom, njena najbolja prijateljica koja je lokalni ekvivalent Reutersa, spika s Joeovim osjećajem krivnje oko smrti njegove mame — ali svi su ti elementi djelovali kao da su naknadno ubačeni, kao da je autorica imala popis obaveznih elemenata, pa kad je stigla do kraja i otkrila da je između dvije ševe zaboravila Junakovu Mračnu Tajnu, dopisala ju je na brzinu, bez ikakvog stvarnog psihološkog utjecaja na njega ili njegovo ponašanje, bez razrješenja i bez brige za to ima li tome uopće mjesta ili smisla u njenoj priči, takva kakva već jest.
Na pozitivnoj strani, bar sad znam odakle ona fama da su suvremeni ljubići samo pornografija za žene. Jer Tempt Me Tonight doista nije ništa drugo. Ali, nažalost, čak ni taj pornićki dio nije ovdje bio bogzna kakav.
_________________________________
| Design by MB | 
