Digla se velika frka oko Zvijeri plišanih. Ne zato što je knjiga loša – jer nije, dapače, dobra je – i ne zato što je knjiga strašna – iako to jest. Već zato što se u knjizi – o, užasa! – krši heteronormativnost.

 Krši je se na dva osnovna načina: jedan je taj što, umjesto heteroseksualnog para, na kraju zajedno žive dvije djevojke koje će jednog dana postati mama i mama.

 Drugi je taj što se jedan od likova u knjizi, inače kornjača po imenu Kornelija, osjeća i deklarira kao – vjeverica.

 Ako vam je ovo smiješno, to je bila i autorova namjera. Dapače, to se i naglašava, time što se svako malo, kad se spomene Kornelija, u zagradi pojavljuje napomena kako ona samo izgleda kao kornjača, a zapravo je vjeverica. Jer se, eto, tako osjeća.

 Knjiga je izašla već prije nekog vremena, i sve je bilo ok dok nije Kontra uočila ta dva elementa, i istakla Zvijeri plišane kao pozitivan primjer onoga što bi dječja literatura trebala biti: književnost u kojoj se promiču vrijednosti tolerancije, u kojoj se prikazuje širok raspon životnih stilova, i u kojoj se pokazuje kako žene koje vole žene – ili kornjače koje se osjećaju kao vjeverice – nisu čudovišta, već sasvim normalne osobe koje imaju iste probleme, želje i potrebe kao i bilo tko drugi. Književnost koja, dakle, govori da pitanja seksualne orijentacije ili identiteta nisu pitanja kojima se određuje nečija vrijednost ili ne-vrijednost.

 No, čim se to dogodilo, drugi naši portali povukli su priču kao zanimljivu, i krenuli je komentirati na sve moguće načine. Neki su čak zvali i pravobraniteljicu za djecu. A drugi su, naravno, počeli ispitivati Zorana Krušvara je li gay.

 O komentarima koji su se pojavljivali ispod tektstova da ni ne govorim. Recimo samo da su žalosno potvrdili kako je Josip Šitum vjerojatno u pravu kad tvrdi kako bi 70% Hrvata učinilo isto što i on.

 Ako ne znate tko je Josip Šitum, to je i dobro. Radi se, naime, o čovjeku koji je 2007. godine bacao molotovljeve koktele na zagrebačku Gay Pride povorku. I koji je, izašavši iz zatvora, mrtav hladan izjavio kako mu uopće nije žao zbog toga, jer smatra da ničije dijete ne smije biti izloženo takvim nenormalnim stvarima kao što su ljudi koji vole druge ljude. I dodao da bi, po njegovom uvjerenju, 70% Hrvata učinilo što i on, samo što za to nemaju hrabrosti.

 Jako bi me veselilo kad bi onih 30% koji se sa Šitumom ne slažu imalo hrabrosti i javno se odreklo i takvog hrvatstva i takve vjere. Ne očekujem da će se to dogoditi. U nekim komentarima, Krušvara se više ili manje otvoreno optužilo i za pedofiliju, jer, naravno, svi koji promiču toleranciju su pedofili. To što je, statistički, većina pedofila inače heteroseksualna, i što djeca najčešće pate zbog zlostavljanja nekog iz svoga najbližeg okruženja nije ljudima koji tako rezoniraju niti poznato, niti važno.

 No meni je važno da moja djeca imaju priliku vidjeti da mogu postojati kornjače koje se osjećaju vjevericama, i da nisu zbog toga ništa manje simpatične. U vrijeme kad se mediji, u najboljem slučaju, snishodljivo smješkaju prema modelima koji se nude u razno-raznim Sumracima, Zvijeri plišane su i te kako potrebna zraka sunca. Važno mi je da moja djeca ne sude ljude po tome izgledaju li kao kornjače ili kao vjeverice, i važno mi je da razmišljaju o tome kako i koliko netko voli, a ne koga voli.

 Zato imam potrebu i ovdje javno reći: hvala, Zorane!

Kupite knjigu u Superknjižari, ili dođite na predstavljanje knjige u Profilovom Megastoru u Zagrebu, u četvrtak 19. ovog mjeseca, u 19.00 sati, pa ćete imati još i potpis autora.