Na današnji dan, 20. siječnja 1865. godine, rodila Emma Laure Esther Guilbert, kasnije znana kao Yvette Guilbert.
Premda većina ljudi vjerojatno nema pojma tko je ona, kladim se da ste je svi, ili skoro svi, vidjeli: Yvette Guilbert bila je slavna pjevačica i prijateljica slavnog slikara Tolouse-Lautreca, koji ju je često portretirao, te je jednu zbirku svojih crteža čak cijelu posvetio njoj.
Guilbert se rodila u u Parizu, i počela je pjevati još kao dijete, no isprva je radila kao prodavačica u pariškoj robnoj kući Printemps. Godine 1885. upisala se u školu dramskih umjetnosti, gdje se iskazala kao “sramežljiva na cesti, no hrabra na sceni”. Sa šesnaest godina, počela je nastupati u manjim kabaretima, da bi 1888. dopsjela u Theatre Variette, te 1890. stigla i do Moulin Rougea.
Njen je nastup bio iznimno originalan. Usred Moulin Rougea — mjesta koje je doista bilo posvećeno seksualnosti koliko god je ono doba dopuštalo, a dopuštalo je svašta — Guilbert je nastupala u svijetloj haljini, bez šminke, mirno stojeći na pozornici. Istovremeno, pjesme koje je pjevala nisu u sebi imale ničeg nevinog ni naivnog: pjevala je o siromaštvu iz kojeg je i sama potekla, a ako bi se i dohvatila ljubavnih pjesama, obično se radilo o tragedijama ili o dvoznačnim tekstovima koji su prštali od seksualnih asocijacija. Takva kombinacija opčinila je publiku, i zvijezda je rodena.
A nije se dojmila samo Toulouse Lautreca: svoj prvi objavljeni članak posvetio joj je Marcel Proust, dok je Freud bio toliki obožavatelj da je u svome uredu držao njenu fotografiju s posvetom.
Zaštitni su joj znak bile i duge crne rukavice koje je najčešće nosila na svojim nastupima, naglašavajući svoje duge, otmjene ruke. Uspješno je nastupala i izvan Francuske, a okušala se i u glumi. Filmofili će je možda prepoznati po ulozi iz slavnog nijemog Murnauovog Fausta, no pojavila se i u nekoliko zvučnih filmova.
U poznijim godinama, počela se baviti i pisanjem. Tako je napisala dva romana o razdoblju svoje mladosti, više autobiografskih zapisa, a u dvadesetim godinama objavila je i knjigu “L’art de chanter une chanson”, zbirku uputa za mlade pjevače. Osim toga, u Bruxellesu je osnovala i djevojačku pjevačku školu. Istovremeno, bavila se folklorom, osobito srednjovjekovnim, o čemu joj je posthumno, 1946. godine, objavljena knjiga “Autres temps, autres chants” (Druga vremena, druge pjesme). Još 1932. godine dobila orden Legion d’honneur, kao “ambasadorica francuske pjesme”.
Yvette Guilbert umrla je 1944. godine, u dobi od 79 godina.
Strašna žena.
| Design by MB | 
