“Helair?” Enaor je pokucao na čuvareva vrata, onda pritisne dlan o glatko drvo. Mora se smiriti, zaboraviti na sve osim prvog sljedećeg koraka. Ako ga je Badgor suočio s Inae kako bi ga izbacio iz takta, uspjelo mu je u potpunosti – a sad nije vrijeme za to. Enaor duboko udahne, tjerajući si mišiće da […]

Trideseto poglavlje

≡ Category: Roman |Komentiraj

“Odakle ti to?” Enaor je sklopio oči, usnama oblikujući poznati odgovor.
“Ovo?” Helairov glas zvučao je iznenađeno. “To nije ništa. Dobio sam je od nekog starca, u zamjenu za malo kruha i sira. Sigurno je…”
“… neki trgovac koji je ostao bez svega i pokušava očuvati dostojanstvo. Skoro si zaboravio na nju sve do sada”, dovrši Enaor […]

“Što…?” Grubi dodir konopa trgao je Kalaide iz sna; pokušala si je osloboditi ruke, ali konopac joj je bio čvrsto omotan oko zglavaka. Dok se još trzala, netko je naglo povukao konopac, i osjetila je kako joj hladnoća zagriza u kožu. Opustila je mišiće da popusti pritisak. Iz tame iza nje, progovorio je ženski glas:
“Tko […]

“Drago mi je što si s nama, da en Anlahlan.” Kathailin je ustala i raširila ruke.
Enaor je zastao dva koraka dalje i kimnuo joj. “Anlahlan je počašćen dobrodošlicom, lai enna, a ja sam zahvalan.”
Ogledao se po nateionu. Dok ga je Badgor koristio, bio je opremljen samo jednim, dugačkim stolom. Sad se Enaor našao pred rasporedom […]

“Batharon je lovio!” Enaor je stisnuo zube i stegnuo si lijevo rame. Krv mu je posukljala kroz prste. Koža na nadlanici otvorila mu se kao da ju je netko zagrebao tupim mačem, a osjećao je i ogrebotine na bedru. U što se uvalila?
Prvi mu je poriv bio da posegne za njom i otkrije, ali nije […]

“Stigli smo, Lešinaru.” Kalaide je skliznula sa sedla i potapšala svoga konja po vratu. “Čekaj.”
Bili su pred jednim od ulaza koji su vodili u katakombe Nar Reolisa. Dan je stizao kraju, drveće je bacalo duge sjene po snijegu. Kalaide je odlomila granu jele i upotrijebila je da izbriše bar dio Lešinarovih tragova. Opet je sniježilo; […]

“Pa”, rekao je Enaor. “Tu smo.” Zaustavio je Jiriala i okrenuo se. Kalaide je sjedila u svome sedlu, zagledana preko njegovog ramena u gustu borovu šumu, zamišljenog izraza lica. Posljednje zrake sunca hvatale su joj kosu i davale joj zlatni sjaj. U otrcanoj hitoni ispod ghardske jakne, izgledala je posve nevjerojatno, nestvarno. Prišao joj je […]

“Što…” Kalaide je probudilo tiho hrkanje; u prvi čas, zapitala se je li to opet zaspala kraj očevog kreveta. Bilo joj je previše udobno da bi otvarala oči. Toplina ju je posve okruživala, pružajući joj osjećaj opuštenosti i sigurnosti. Predobro da makar i razmišlja o ustajanju. Pustila je ritmično disanje da je napola uljulja natrag […]

Kad sam pisala o Gibsonovom Spook Countryju, spomenula sam da zapravo nije SF jer je sve što on opisuje zapravo moguće već i danas. A sad sam otkrila da je “pozicijska umjetnost” (doduše, ne sasvim ista kao što Gibson opisuje svoju lokacijsku umjetnost) ne samo moguća nego već i postojeća. Evo samo dva primjera:
Čovjek koji […]

Meko kuhani posthumanizam
Znam, opet sam debelo zaostala. Ali, u moju obranu, nisam samo ja kriva: još sam odavno čula svašta dobroga o “Mijenjanom ugljiku”1 Richarda Morgana, i odavno sam prvi put otvorila knjigu, ali nikako, ama nikako nisam uspijevala proći kroz posve nepotreban uvod. Sad sam konačno učinila taj napor volje i prošla kroz cijeli […]

keep looking »