Svećenica Mjeseca



Dakle, ovako…

Svećenica Mjeseca našla se na mreži iz više razloga. Već dulje vrijeme razmišljam o promjenama u ekonomskim sustavima kakve poznamo, i u društvu općenito. Mislim, to je nekako neizbježno, i čini mi se da svatko normalan tko ne živi s glavom u pijesku mora razmišljati i o tome. Da, još smo jako daleko od vizija jednog Coryja Doctorowa, ali činjenica jest da se sve više naših života vrti oko stvari koje ne potpadaju pod ekonomiju nedostatnosti, i činjenica jest da, kad se radi o umjetničkoj produkciji, stvari doista nisu “zero-sum games”. Tako da mi se nekako činilo licemjernim u teoriji podržavati stvari kao što su GNU ili Creative Commons, a u praksi nemati hrabrosti da se i sama upustim u tako nešto.

Možda će se nekome činiti neobičnim što se tako nudi jedan fantasy roman. Moji su razlozi i za to višestruki: prvi je, svakako taj što ja jesam, u velikoj mjeri, pisac fantasyja, i ne vidim razloga da sad na silu iz sebe izvlačim nešto sasvim drukčije. Osim toga, pošteno govoreći, čini mi se da nema baš puno domaćih fantasy romana, pa mi se činilo da bi možda ljudima koji vole taj žanr bilo zanimljivo pronaći nešto za sebe.

I, na kraju, zašto je roman u nastavcima? Zašto ga nisam jednostavno cijelog stavila na mrežu u pdf-u? Pa, postoje tu i neki tehnički problemi, ali oni nisu glavni razlog. Postoji i činjenica što svi mi jako puno čitamo s mreže i s računala, ali ne dugu fikciju, pa mi se činilo da će možda biti lakše probavljati pojedina poglavlja umjesto cijelog, dugačkog fantasy čudovišta kakvo je Svećenica Mjeseca. Ali ni to nije glavni razlog.

Glavni je razlog, zapravo, sentimentalan. Još kao mala djevojčica, htjela sam kad porastem biti pisac, odnosno spisateljica. Jedan od mojih prvih idola u tom smislu bila je Marija Jurić Zagorka. Iako su mi se ambicije u međuvremenu nekoliko puta mijenjale, Zagorka je bila i ostala jedan od prvih autora čije su me pripovjedačke niti zapetljale u onu mrežu iz koje se ni danas ne znam i ne želim ispetljati. A svi, naravno, znaju da je Zagorkina specijalnost bila upravo feljtonski roman, roman u nastavcima. Tako da se ovi tjedni nastavci mogu, između ostaloga, smatrati i nekom vrstom moje male, osobne zahvale Zagorki na tome što je učinila za mene… i za mnoge druge.

Svećenica Mjeseca, kao i svi drugi sadržaji Milerame, na raspolaganju je pod licencom CC 2.5 — Imenovanje — Nekomercijalno — Dijeli pod istim uvjetima. Drugim riječima, osim što smijete čitati roman, smijete ga i dalje (nekomercijalno) distribuirati, pa čak i — ako tako želite — stvarati nova djela zasnovana na njemu, tako dugo dok je to nekomercijalno, i dok sva tako nastala djela imaju pridružene iste ove uvjete. Ukoliko se netko doista i odluči dalje raspačavati Svećenicu Mjeseca ili se poigrati s njegovim svijetom ili likovima, bila bih zahvalna da mi to i dojavi, iako to nije obavezno. U svakom slučaju, nadam se da ćete uživati u njemu.

Popis svih dosad objavljenih poglavlja s linkovima možete pronaći ovdje.