Milerama » Charlie Stross

Svi postovi s oznakom: Charlie Stross. Postovi su složeni po abecednom redu.

24.

Aug

(2007.)

Charles Stross: Accelerando

U posljednjih nekoliko godina, Charlie Stross postao je jedno od nezaobilaznih, ključnih imena u SF-u. Brzina kojom je to postigao podsjeća na njegove vlastite svjetove: njegov prvi roman izašao je 2001. godine, prvi “čisti” SF 2003., a u međuvremenu, u te kratke 4 godine, nakupio je desetine nagrada i nominacija, među kojima je i ovogodišnja nominacija za nagradu Hugo s romanom Glasshouse. Što nije ni čudno: Stross je jedan od prvih autora koji se ozbiljno poduhvatio teorije o singularitetu – termin koji je u teoriju uveo Vernon Vinge polazeći od pretpostavke da će tehnološki razvoj dovesti do stvaranja radikalnog napretka koji će proizvesti postljudske oblike života, bili to superinteligentni kompjuteri ili ljudski rod do te mjere povezan s tehnologijom da ga više ne možemo povezati s onim što se danas naziva ljudskom rasom, ili oboje – kao i jedan od prvih koji su posthumanističku viziju uspješno povezali s trenutnim stanjem ljudskog roda i tehnologije. To je učinio u svom romanu Accelerando, u kojem je, kroz strukturu romana-rijeke, prikazao sve brži tehnološki razvoj, od prvog poglavlja u kojem i tehnologiju i psihologiju možemo prepoznati kao gotovo-današnju, do posljednjeg, u kojem je osobnost postala informacijski konstrukt koji putuje svemirom kao upload a alieni koje susreće su otjelovljene financijske prevare.… Daj dalje!

16.

Oct

(2007.)

Charles Stross: The Jennifer Morgue

Ovakve je prognoze vrlo nezahvalno davati, ali, evo, spremna sam se ispružiti i reći: kad se za pedeset ili sto godina bude govorilo o spekulativnoj fikciji s početka 21. stoljeća, Charlie Stross bit će jedno od nezaobilaznih imena.

Za to postoji puno razloga. Jedan od njih je čista produktivnost: Stross je, od 2001. do danas, napisao i objavio jedanaest romana, a još dva bi trebala izaći do kraja sljedeće godine. Nastavi li ovim tempom, u samo jednom desetljeću stvorit će opus kakav mnogi autori ne steknu u cijelom spisateljskom vijeku – a čovjek je relativno mlad (1964. godište), i može se očekivati da će pisati još ohoho godina.

Drugi razlog je njegova silna i nepresušna mašta. U svome dosadašnjem opusu, na primjer, dotakao se space-opere, posthumanizma, prizemnog SF-a, ekonomije, horora, špijunskog romana (ponekad i svega toga u jednom djelu, kao kod
Acceleranda) – i svakom je području dao neki novi smjer, zaokret ili element. Kako kaže Ken MacLeod, dođe vam da ga častite pivom u nadi da će ga bar to malo usporiti – ali ni to ne pomaže… Ideje kod Strossa frcaju poput vatrometa, ponekad i do te mjere da poželite navući neko zaštitno odijelo ili bar otvoriti kišobran.… Daj dalje!

21.

Jul

(2008.)

Charlie Stross: Halting State

Ma naravno da ja ne mogu ne pročitati novog Strossa, i onda ne mogu odoljeti da ne napišem prikaz. Dakle, Halting State, iliti zakočena država.

Za razliku od prethodnih Strossovih romana, Halting State je prizemni SF, smješten u vrlo blisku budućnost. Dovoljno blisku da puno toga možemo prepoznati, i dovoljno daleku da su prošla još dva ekonomska mjehura, i stigao je treći. Glavni junaci knjige su jedan gejmerski programer, jedna forenzična knjigovotkinja, i jedna policajka, i priču doznajemo iz njihovih triju perspektiva, s poglavljima koja u naslovu uvijek nose i ime junaka koji pripovijeda.

Cijeli je roman, međutim, napisan u drugom licu jednine. Svakome tko ima iole iskustva s kompjuterskim igricama odmah je jasno da je to mig upravo prema gejmerskom iskustvu (“You have entered a dark room.”) no vidjela sam po drugim kritikama da je neke ljude to zasmetalo. Meni osobno bilo je zapravo slatko, no možda je dijelom indikativno upravo za ono što će, pretpostavljam, biti najveći problem s Halting State za dobar dio čitateljstva: ako se, naime, niste u stanju nositi s njegovim (čestim) zalaženjem u gejmerski i programerski žargon, knjiga će vam se svesti na nekoliko slatkih fora, tipa “the postmodernist gangster: he’ll make you an offer you can’t understand”.… Daj dalje!

10.

Oct

(2007.)

Feniks. Jeremija Feniks.

Znanstvena fantastika još nije umrla, a ka’ će, ne zna se…

Odgovarajući nedavno na pitanje o razlici između znanstvene fantastike i fantasyja, prisjetila sam se jedne stare teorije o tome kako je suštinska razlika između ta dva žanra u tome što je u fantasyju, u principu, krajnji cilj vraćanje statusa quo, dok je u znanstvenoj fantastici obično krajnja situacija po nečemu suštinski drugačija od početne, te je stoga ZF, uvjetno rečeno, “progresivan” žanr, dok je fantasy “regresivan”.

Na stranu grubost takvih podjela – jer naravno da iznimaka ima i s jedne i s druge strane – no, u biti, ima tu nečega. Ili je bar bilo preko nekoliko puta: na samim počecima povijesti žanra, ljudi kao što su Jules Verne ili H.G.W. doista su ukazivali na neke moguće smjerove razvoja, i, premda možda nisu izravno nadahnjivali znanstvenike i tehničare, jesu nudili vizije mogućeg progresa, a više od toga se od književnosti ne može ni tražiti.

Slična se stvar događala i kasnije: bez obzira na sve ideološke obojanosti koje su neminovno proizilazile iz hladnoratovskog Zeitgeista, ne mora se povlačiti čak ni Clarkeove zahodske upute da bi se uvidjelo kako su mogući smjerovi razvoja bili doista tu: svemirske postaje, povećana razina robotizacije, snaženje komunikacijske tehnologije.… Daj dalje!

1.

Apr

(2008.)

Fuzzy-headed & warm-hearted

“I’m a fuzzy-headed warm-hearted liberal, and I think fuzzy-headed warm-hearted liberalism is an ideological stance that needs defending—if necessary, with a hob-nailed boot-kick to the bollocks of budding totalitarianism.” (Charles Stross)

22.

Jun

(2009.)

Halting State Moment

Charlie Stross na svome blogu povremeno objavljuje “Halting State moments“, trenutke kad mu se učini da je stvarnost uhvatila korak s predviđanjima koja je iznio u istoimenom romanu. E, pa, mene je jedan takav uhvatio kad sam vidjela što su razvili ljudi iz SPRXMobilea: prvu aplikaciju za telefonske preglednike koja vam pruža de facto augmentiranu stvarnost, dodajući “slojeve” na ono što vidite okom svoje kamere.

A dok na videu gledate kako to izgleda u praksi, promislite o tome koliki je Halting State moment već i to što sam u gornjoj rečenici posve normalno govorila o zastarjeloj, već je svi imaju tehnologiji “telefonskog preglednika” i podrazumijevanoj kameri na telefonu…

… Daj dalje!

26.

Feb

(2010.)

Još korak dalje

Tea. Earl Gray. Hot.

Sjećate li se onih “Halting State” trenutaka? E, pa, stigao je još jedan takav, i to, čini mi se, vrlo, vrlo bitan. Pojavio se, naime, RepRap, samoreplicirajući 3D printer. Znam da već sama ova konstrukcija zvuči kao da je ispala iz nekog SF-a, ali u pitanju je stvarnost. Ljudi sa sveučilišta Bath, predvođeni Adrianom Bowyerom i Vikom Olliverom napravili su 3D-printer (REPlikator) koji je u stanju replicirati i samoga sebe. I ne samo to: RepRap je Open Source, i košta oko 300 funti.

Možda vam se to čini puno, ali uzmite li u obzir da su svi dosadašnji modeli 3D-printera koštali po desetak tisuća, ova je cijena više nego pristupačna. A budući da je u pitanju Open Source, svatko može napraviti svoj RepRap. Da budem preciznija, RepRap se ne može replicirati u potpunosti, ali većinu dijelova je u stanju napraviti sam — ostatak se, poput metalnih vijaka, može kupiti u svakom DIY dućanu. Drugim riječima, svatko tko ima RepRap može napraviti drugi i pokloniti ga dalje.… Daj dalje!

13.

May

(2010.)

Kerfufle

OK, priznajem: jedan od glavnih razloga za pisanje ovog posta jest moja nekontrolirana ljubav prema riječi "kerfuffle". Nekako mi je strašno slatka, i nisam mogla odoljeti potrebi da je ne kroatiziram -- uostalom, priznajte i sami, pokušajte je izgovoriti tako pohvraćenu: kerfufle. Zar se ne osjećate odmah malo bolje?

OK, priznajem: jedan od glavnih razloga za pisanje ovog posta jest moja nekontrolirana ljubav prema riječi “kerfuffle”. Nekako mi je strašno slatka, i nisam mogla odoljeti potrebi da je ne kroatiziram — uostalom, priznajte i sami, pokušajte je izgovoriti tako pohrvaćenu: kerfufle. Zar se ne osjećate odmah malo bolje?

No, sasvim ozbiljno govoreći, povod za pisanje jest prilično zanimljiva kerfufla¹ koja se od prošlog tjedna razvlači po internetu, a tiče se fanfictiona. Sve je, naime, počelo kad je spisateljica Diana Gabaldon, inače autorica silno uspješne serije Outlander, na svome blogu objavila post o tome kako je fanfiction jedna grozna i užasna stvar. Ne trudite se guglati — zbog daljnjeg razvoja situacije, Gabaldon je na kraju sve skupa izbrisala. No kako internet poštuje zakon o neuništivosti informacije² , glavni citat preživio je na puno mjesta:

Mislim da je to (fanfic) nemoralno, znam da je nezakonito, i dođe mi da povratim kad god naiđem na nešto od toga što uključuje moje likove.

… Daj dalje!

30.

Mar

(2012.)

Kerufuf…

Vjerojatno svi znaju kako ja volim pratiti esefične tračeve i kerfufle. Ovog puta je priča nevjerojatno zabavna, ali — moram upozoriti — zapravo nije kerfufla, jer su u pitanju akteri s previše stila da bi si dopustili javni raspad sistema.

Akter broj jedan je Christopher Priest, jedan od velikana britanskog SF-a, poznat i izvan žanra, najviše po romanu The Prestige, po kojem je kasnije snimljen i film (u kojem je David Bowie igrao Nikolu Teslu — sad se svi sjećate, jel’ da?).

Dakle, gospodin Priest, koji je već pomalo u godinama (bliži se 70-oj), nedavno je bio nešto loše volje jer su ga strpali na neki panel zajedno s jednim autorom policijskih krimića. I tako mrzovoljan, otvorio je popis nominiranih za ovogodišnju nagradu Arthur C. Clarke, koji ga je — zgrozio.

Ne zgrozio onako kako se ljudi inače zgroze, pa kako su mogli ovu jednu knjigu staviti ili kako su ovu jednu zaboravili, već do te mjere da je u otvorenom pismu predložio da se za ovu godinu sve skupa zaboravi, odustane od dodjele nagrade, te da se komisija za dodjelu Clarkea raspusti, pepeo im se posoli i sve skupa krene od početka.… Daj dalje!

18.

Mar

(2008.)

Nominacije za Clarkea

Objavljen je popis nominiranih za nagradu Arthur C. Clarke. Nominirani su, dakle:

Stephen Baxter za The H-Bomb Girl
Matthew de Abaitua za The Red Men
Sarah Hall za The Carhullan Army
Stephen Hall za The Raw Shark Texts
Ken MacLeod za The Execution Channel, i
Richard Morgan za Black Man

E, sad, moram priznati da sam od svih nominiranih pročitala samo MacLeodov Execution Channel, koji mi je doista sjajan, možda i najbolji MacLeod do sada. No, zanimljivo je da je popis — što nije novost — već izazvao i kritičke reakcije. Ljudi se tako pitaju gdje je Brasyl Iana McDonalda, i (a to se i ja pitam), gdje je Halting State Charlieja Strossa.

U principu, komentari po mreži svode se na optuživanje ovogodišnjeg žirija ACCA da pokušava približiti SF srednjoj struji, i da se usredotočio na naslove koji bi mogli dobro proći kod mainstream kritike a koji imaju neku osobinu kojom ih se da ugurati u žanr, umjesto da se usredotoče na žanr kao takav i iz njega biraju najbolje.… Daj dalje!

16.

Apr

(2008.)

Tiptree

Ovogodišnju nagradu James Tiptree, Jr. dobila je Sarah Hall za roman The Carhullan Army, koji u Americi dobiva novo izdanje pod naslovom Daughters of the North. Knjigu, nažalost, nisam čitala, ali se o njoj već podosta pričalo, a po webu ima prikaza koliko hoćete. Evo samo nekih:

Na io9
U Strange Horizons
U Guardianu
U Independentu
pa čak i u Telegraphu (Ovo ističem i zato što mi je slatko kako Telegraph, kao vrlo tralala tiskovina, svejedno ima redovne prikaze knjiga.)

A, inače, moram spomenuti da je posebnu pohvalu ove godine dobio Glasshouse Charlesa Strossa. Ovo me izrazito veseli baš zato što je taj roman izazvao pravu pomutnju zbog svoga preispitivanja rodnih uloga, kad su ga neki optuživali za prikrivenu patrijarhalnost, dok su drugi ukazivali na to kako se radi o izrazito feminističkom djelu. Očito da se i žiri za Tiptreeja, kao i ja, slaže s ovom drugom ocjenom.… Daj dalje!

12.

Apr

(2012.)

Tko o čemu…

… esefičari o kerfuflama. Da, znam da već postaje smiješno, ali eto, ni SF-zajednica nije puna svetaca, pa svako malo pukne neki skandalčić. No dok na drugim područjima skandali ovise o tome tko je koga s kim, među esefičarima je kerfufličnost uglavnom oslonjena na literarne sukobe (kao što je bio slučaj sa sukobom Priest-Stross, o kojem piše čak i Nacional) ili na problematične odnose unutar zajednice.

A i jedno i drugo je, zapravo, prilično dobra stvar, čini mi se. Naime, esefičarska zajednica očito je u dvadeset i prvom stoljeću razvila prilično visoku razinu kritičnosti prema samoj sebi, i kad se dogode prozivke — pa bile one književne ili nekakve drugačije — obično za to ipak postoje posve opravdani razlozi.

A jedan takav razlog — zapravo, više njih — dogodio se na netom završenom Easterconu, inače najvećoj britanskoj SF-konvenciji. Naime, s jedne strane, ovogodišnji se Eastercon posebno trudio biti prostor sigurnosti i prihvaćanja, kao odgovor na prethodne kritike (koje se vuku još od RaceFaila) da je britanski fandom poprilično zatvoren i uglavnom ograničen na bijele muškarce.… Daj dalje!

1.

Aug

(2008.)

Yay za Strossa

"What hurts my fellow humans hurts me, and I can in conscience no more lend my implicit support to an anti-feminist backlash than I can lend my silence to a racist or homophobic campaign." Charles Stross

Možda to još niste primijetili, ali Charles Stross je jedan od mojih omiljenih autora. Za to ima mnogo razloga (neke od njih možete naći u prikazima njegovih knjiga), a jedan od njih je i to što je Stross feminist. Ako mi ne vjerujete, pogledajte ovdje, gdje na svome blogu piše o Bechdelinom testu. Za one kojima se ne da slijediti linkove, izvorno je bio zamišljen za filmove, a sastoji se od samo tri kratke točke. Da bi prošao, film (ili strip, ili roman, ili bilo kakva druga naracija) mora:

1. u sebi imati bar dva imenovana ženska lika (dakle, da nisu statistice)

2. koji međusobno razgovaraju

3. o nečemu što nisu muškarci.

Imajući test na umu, pokušajte i sami promisliti koliko naracije ga uopće može proći. (Naravno, postoje iznimke, npr. stvari pisane u 1. licu iz muške perspektive, ili film koji se u cijelosti događa u muškom internatu u 19. stoljeću, ali takve stvari se lako uoče.)

Možda nekome to djeluje zanemarivo, ali nije.… Daj dalje!